Nikako nismo mogli prestati grickati adiktivne slano slatke, hrskavo pržene kozice, koje su nam u Kaiseru poslužili kao međujelo. Ove preslatke jadranske kozice jeli smo, naravno, prstima, cijele, bez guljenja ljuske: višak hrskavosti, kao ni višak kalcija, uglavnom nikome ne šteti. Prije kozica servirali su nam odlične dimljene dagnje s prženim bademima i matovilcem te solidnu salatu od hobotnica s rikulom i jabukama.
Još prije predjela dobili smo vruć raženi kruh s vrlo hrskavom i ukusnom korom, uz koji su ponuđena dva Masvinova i jedno Salvelino ulje. I Kaiser peče kruh s vlastitim starterima. Napokon, kao glavno jelo servirali su nam manjeg, jako sočnog zubaca s gradela, fine lignje i odlične, nježno pečene škampe. Šteta je jedino što je blitva bila kontaminirana viškom češnjaka.
Ovaj restoran na Kajzerici, kvartu između Hipodroma, Velesajma i Save, u zadnja je dva mjeseca doživio kopernikanski obrat. Otkako je, naime, Kajzerica postala Kaiser, ta se jednostavna, zastarjela zalogajnica pretvorila u suvremeni bistro s neobično dobrom ponudom svježe ribe i rakova, koji u restoran stižu dnevno, i koji su izloženi u vitrini blizu šanka. Osim riba i rakova, Kaiser priprema i niz mesnih jela, od tartar bifteka i kućnih pašteta do klasičnih steakova. Za preokret kraj Save zaslužan je ugledni zagrebački sommelier Mario Meštrović, Decanterov sudac, koji je pretkraj lanjske godine preuzeo Kajzericu, pa ju je preimenovao u Kaiser.
Gospodin Meštrović i chef Ivica Pavičić zadržali su ponudu jeftinijih gableca zs ručak, ali, koliko smo vidjeli, veći broj gostiju jede ozbiljniju hranu, uključujući ribe, lignje i rakove. Ponuda vina je, naravno , intrigantna i visoko profesionalna; Bolfanov Rizling Primus iz 2012. odlično se složio sa škampima.
Zagreb preko Save s Kaiserom je dobio sasvim ozbiljan, kvalitativno orijentiran restoran, kakav je tom golemom dijelu grada nedostajao još od pradavnih dana restorana Hipodrom.