U konobu Nono kraj Umaga ušli smo u utorak oko 12 i 30. Petnaestak ljudi već se uživjelo u rani ručak. Kad smo odlazili oko tri, u Nonu je ručalo barem pedesetak gostiju, a na ovećem parkingu nije bilo mjesta ni za što osim možda za romobil. Sve to u običan radni utorak, prije početka prave turističke sezone.
Konoba Nono obitelji Prodan očito je ekscentrično popularna. Pretpostavljamo da je to zato što je u hrani i vinu otišla korak iznad tipičnih rustikalnih istarskih konoba, dok je zadržala masovno prihvatljive cijene i dio sadržaja tipičnih, rustikalnih istarskih konoba.
Korak iznad u ovom slučaju znači da na stol dolazi nekoliko veoma dobrih buteljiranih maslinovih ulja (uključujući i ulje samih Prodana), da je kruh barem u pokušaju ambiciozniji od kruhova većine istarskih konoba, da je vinska karta više nego solidna, s bar desetak ozbiljnih odležanih vina, i da je kuhanje mekano i nježno, što nije tipično za brojne istarske konobe.
S druge strane, jelovnik je uobičajeno opsežan, prepun svih mogućih pašti, jela od boškarina, istarskih kobasica, hobotnica, školjki, i sve to po zaista korektnim cijenana. Najskuplja jela, ona s bijelim tartufima (kojih sada, naravno, nema ) koštaju 200 kuna. Sve je ostalo osim škampa i oborite ribe, bitno jeftinije.
Za predjelo smo naručili delikatnu salatu od rakovica koja nije bila kompromitirana nikakvim suvišnim začinima, kao ni češnjakom ili vlascem; bijelom mesu rakovice takvo što ne treba. Rakovica je poslužena na sobnoj temperaturi, kako treba.
Pršut je premlad ali sladak i gotovo da se topi u ustima. Pršut, rekli su nam, dolazi od jednog lokalnog uzgajivača svinja. Zatim smo se bacili na ribu: jedva smo odoljeli jako atraktivnim ali ipak prevelikim škrpinama, pa smo se odlučili za listove na grillu, koji su bili uobičajeno putrasti, slatko mineralni i izvrsni.
Uz listove smo jeli čiste kuhane diivlje šparoge, s malo maslaca i ulja. Radilo se o možda najsočnijim i najgorčim šparogama koje smo probali ovog proljeća. Budući da smo prije desetak dana u opatijskom Yacht Clubu također jeli listove s divljim šparogama, jamčimo da je riječ o jednoj od boljih sezonskih kombinacija zelenog povrća i bijele ribe.
Pili smo sve i svašta; najbolji je dojam ostavila izvrsna mlada Malvazija braće Benvenuti, ali ugodno nas je iznenadila i lanjska Malvazija obitelji Valenta, prvih susjeda Alberta i Nikole Benvenutija.
Jako ukusan (i zdrav) ručak u konobi Nono platili smo 777 kuna, s tim da je restoran častio Valentinom Malvazijom. Ne znamo kad smo zadnji put na riblji ručak s dosta vina potrošili samo sto eura za dvoje. Servis je bio profesionalan, informativan i precizan; interijer se, pak, mora svidjeti obožavateljima šešira i starih foto aparata.
Umaška 35, Petrovija kraj Umaga
HRANA -4/5 VINA +3/5 AMBIJENT 3/5 SERVIS 4/5
