Baranjska kuća i Karancu vjerojatno je najpoznatiji baranjski restoran. Baranjska kuća bila je svojedobno proglašena najboljim restoranom u Slavoniji i Podunavlju. Baranjska kuća afirmirala se profesionalnijim, tehnički kompetentnijim pristupom tradicionalnim rustikalnim receptima. Sada se, međutim, Baranjska kuća počinje mijenjati.
Promjene ne znače da Baranjska kuća odustaje od svojih glavnih favorita, poput šarana na rašljama, fiš paprikaša, čvaraka illi kulena. Dapače, grupa gostiju iz Zagreba ovog je utorka na team buildingu u Baranjskoj kući učila kako se peku čvarci, dok je grupa tinejdžera iz njemačke škole sama kuhala pekmez od šljiva.
Baranjska se kuća odlučila umjereno gastronomski modernizirati. Novi smjer Baranjske kuće predvodi Stanko Škrobo, sin Vladimira Škrobe Baje, utemeljitelja ove istočnohrvatske etno institucije. Mlađi gospodin Škrobo turistički je profesionalac, koji se lani iz Zagreba vratio u Osijek. Stanko Škrobo preuzima sve više posla u vođenju Baranjske kuće pa je, dakle, odgovoran i za inovacije na jelovniku.
Ručak u utorak u rano popodne počeli smo jako finim, intenzivnim consommeom od fazana. Slijedila su dva glavna jela: jedno tradicijsko, obrazi crne slavonske svinje, i jedno modernije, sporo kuhana srneća koljenica.
Srna je bila odlična: meso, perfektno očišćeno, raspadalo se pod vilicom. Bilo bi dobro da je uz bogatu srnu poslužen i neki bogati sezonski umak poput recimo kiselo-slatkog umaka od šljiva, no Škrobina srneća koljenica i u ovakvom izdanju predstavlja veliki korak naprijed za standarde restoranskog kuhanja u Baranji. Za desert smo dobili ukusnu poširanu krušku na raskošnoj kremi od prženih lješnjaka.
Baranjska kuća, skupa s restoranom Josić kojeg sada vodi glasoviti chef Tomica Đukić, navješćuje zaista neophodne promjene na baranjskoj gastronomskoj sceni.
