Korčula u Teslinoj jedan je od najpoznatijih zagrebačkih restoranskih brendova. U osamdesetim godinama prošlog stoljeća, Korčulini su ovali bili prepuni spektakularnih riba i velikih rakova, koji su kroz prozor nagovarali goste da uđu u restoran.
U devedesetima i dvijetisućitima, u Korčuli su se skupljali pisci, političari, novinari i glumci. Jelo se svašta: od bakalara, preko sirovih kamenica do svježe ribe. Restoran je bio živahan i pun. Danas, u utorak 29. siječnja između 12 i 13 sati, u Korčuli je ručalo točno šestero ljudi, četvero od njih od njih stranci.
Restoran je zasluženo pust, jer u njemu nema nikakve zanimljive ni dobre hrane. Na jelovniku dominiraju dosadna jela poput zapečenog filea kovača: danas već i amateri znaju da je riječ o smrznutim fileima iz velikih opskrbnih centara, koji nemaju nikakve veze s okusom jadranskog šanpjera.
Tu je još i par rižota koji se u Korčuli ni u bolja vremena nisu kuhali propisno, pa pohani škampi za vrlo mali novac kad je riječ o škampima( to nam daje pravo da sumnjamo u njihovu kvalitetu i porijeklo), pa file orade, hobotnica s roštilja i svježa riba na kilogram, koja se u restoranu nigdje ne vidi. Riblji restoran naprosto mora imati izloženu vitrinu s ribom, pod uvjetom da ima što za pokazati.
Naručili smo brudet od hobotnice, sipe i kozica, koji je bio polujestiv. Naime, sam smo brudet pojeli premda je većina njegovih sastojaka bila gnjecava, dok četiri minijaturna repa kozica nisu imala naš nikakav okus.
No, brudet je bio dobar u usporedbi s ljigavom zelenom palentom prepunom češnjaka, koju nismo uspjeli pojesti ni uz rizik prijekornog pogleda inače jako ljubazne i profesionalne konobarice.
S takvim hranom Korčula, usprkos poznatom brendu i fantastičnoj lokaciji, nažalost ne može biti punija. A ni s web stranicom na kojoj su, kako pokazuje naslovna ilustracija, još godinama stare fotografije restorana. Želi li preživjeti, Korčula ima dvije opcije: ili će ponovo postati pravi riblji restoran s prvorazrednom robom, ili se mora pokušati baviti finim, lokalnim i svježim bistrološkim kuhanjem. Sadašnje stanje svojedobno čuvenog restorana zaista nema nikakvog smisla.
