Kirnjina glava zauzela je skoro pola prostora oveće vitrine za ribu, rakove i školjke u La Casiti de Sabino , vrlo bazičnoj ribljoj gostionici u Bilbau smještenoj preko puta muzeja Guggenheima. S terase gledate ravno u čuvenog psa Jeffa Koonsa, koji je početkom srpnja u punom cvatu.
Dvanaest i pol metara visoka pseća skulptura od zelenila i cvijeća jedan je od vizualnih simbola Bilbaa i moderne Baskije, a kirnja u kojoj smo uživali u Casiti de Sabino mora da je bila velika barem poput šape ovog šarenog procvjetalog terijera.
Casita de Sabino primjer je restorana koji u jednostavnom ambijentu, s najjednostavnijim mogućim jelovnikom, isporučuje neobično dobru do izvrsnu hranu. U Casiti, kao i u mnogim drugim lokalima u Bilbau, nitko ne govori engleski osim dvije tri riječi. Dali su nam jelovnik na engleskom i španjolskom da se uspoređujući nazive nekako dogovorimo s konobarima, što je vrlo dobro funkcioniralo.
Na jelovniku pišu samo nazivi riba, rakova i školjki: inćuni, male rakovice, jastozi, bakalar, oslić, škrpina, kirnja, lignja, divovska lignja, škampi i tako dalje. Šanpjer se zove St. Martin. Osim riba, rakova i školjki, ne meniju su još pršut, pečeni pršut, šparoge, pomfrit i sir. Sve se ribe peku na roštilju ili kuhaju. Lignje se i prže. Nema nikakvih posebnih načina pripreme ni složenih receptura.
Za predjelo smo naručili male crne rakovice s roštilja, koje su bile senzacionalno slatke i optimalno dotaknute dimom, i kapelunge tek otvorene na roštilju, bez ikakvih začina osim par kapi maslinova ulja, koje su bile eterične i briljantne. Zatim su na stol došli potpuno nevjerojatni odresci goleme kirnje: kirnja je istodobno imala riblji, mesni i zadimljeni okus i bila je savršeno sočna, bez ijednog traga prepečenost ni sirovosti .
Jesti ovakvu ribu u društvu Guggenheimova psa dovoljan je razlog za posjet Bilbau. Uz kirnju smo dobili i male domaće kruščiće od kiselog tijesta, koje možda nije baš najuspješnije fermentiralo. Ali, pohvalno je da sasvim jednostavan restoran ne koristi industrijski kruh nego pokušava peći svoj.
Cijene su iznimno povoljne. Rakovica košta osam i pol eura, školjke 13 eura, a kilogram ribe od 40 eura za oslića, preko 53 eura za kovača do 83 eura za čisto meso naše genijalne kirnje. Hlap košta 76 eura za kilogram, što je smiješno u usporedbi s cijenama velikih rakova u hrvatskim restoranima. Ovu jako dobru riblju večeru, uz koju smo popili dvije boce Lurtonova Verdeja, platili smo točno 199 eura.
