Asia Gold, panazijski restoran u zagrebačkom Green Goldu, svakog je radnog dana između dvanaest i pola dva pun skoro do zadnje stolice. U Asiji Gold redovito se hrane zaposlenici banaka i marketinških agencija u Radničkoj ulici, a ponekad smo ondje vidjeli i veće igrače iz Hrvatske udruge poslodavaca, čije su prostorije smještene kat ispod Asije Gold.
Kako bi što efikasnije servisirala potrebe svojih redovitih klijenata, Asia Gold razvila je posebni business-lunch jelovnik, koji vrijedi od 11 do 15 sati. Na tom su jelovniku cijene niže nego na glavnom meniju (kreću se između 45 i 85 kuna), ali su i porcije nešto manje. Uz uobičajene azijske favorite, poput nasi sataya, bami gorenga ili ramsteka iz tiepana, poslovni jelovnik obuhvaća nekoliko bento boxova.
Čini nam se, kao stalnim gostima, da većina onih koji u Asia Goldu jedu između podneva i pola dva, naručuju razna jela s tjesteninima. Mi smo, pak, jučerašnji ručak, malo poslije glavne gužve, počeli prilično solidnim kimchijem, u kojem se, srećom, češnjak osjetio slabije nego u verzijama kimchija iz prvog zagrebačkog korejskog restorana (kimchi, fermentirani kupus s drugim povrćem i češnjakom, korejsko je nacionalno jelo). Zatim smo, također s glavnog a ne s poslovnog menija, naručili brancina s povrćem, u curryu s kokosovim mlijekom. Ovo je jelo bilo uobičajeno izvrsno i standardno preveliko za lagani ručak. Možda bi zaista bilo bolje da umjesto dva, serviraju jedan brancinov file (riječ je, naravno, o uzgojenom brancinu). Vrlo zadovoljavajući ručak u Asiji Gold, koji razbija lunchbreak monotoniju pizze, roštilja i salata, koštao je, s tri čaše Coronicine malvazije i bocom mineralne, točno 198 kuna.
