Iako nemaju ni kuhara ni pravi meni, hrana u Louieju neusporedivo je bolja nego u drugim lifestyle bistroima koji su pokušali steći renome kroz pohvalne tekstove na gastro medijima
Na hrvatskoj restoranskoj sceni postoji velik problem s promotivnim gastro magazinima i portalima. Oni uvijek napišu kako se na nekom mjestu izvanredno kuha, kako je ondje sve genijalno i šarmatno, i kako se u tom restoranu ne možete okrenuti od najezde zadovoljnih gostiju. Stvarnost je, uglavnom, sasvim drukčija. Što su promo tekstovi snažnije intonirani, to je kuhanje lošije, dok je publike sve manje i manje. Bistro Louie, odmah kraj zagrebačkog Kaptol centra, karakterističan je primjer netočnosti u promo tekstovima. Na svim se mogućim lifestyle portalima, i u raznim novinama, moglo pročitati kako je Louie idealna nova zagrebačka destinacija za doručke, te da ondje sve više ljudi ruča i večera… Pa se pisalo da u Louieju kuhaju sofisticiranu i ozbiljnu hranu, i da je Louie , ukratko, novo vruće mjesto u gradu. Istina je, zasad, uglavnom suprotna, osim što je hrana u Louieju značajno bolja nego u drugim junacima promo žanra, poput nesretne Bistroteke, ili tek malo sretnijeg Otta&Francka.
Evo što je stvarno točno. U utorak 2. kolovoza između 12:20 i 15 sati u Louieju nije bilo baš nijednog gosta, osim ekipe Kulta Plave Kamenice. Rekli bismo da nitko nije svratio ni na famozni, medijski opjevani doručak, jer su stolovi bili posve čisti i prazni te na njima nije bilo tragova prethodnih gostiju. Drugo, u Louieju nema ni čvrstog jelovnika, a kamoli konzistentnog stila kuhanja. U Louieju , zapravo, trenutno nema čak ni kuhara, Kako nas je ljubazni i iskreni konobar obavijestio, Louie je prvo angažirao jednog polupoznatog zagrebačkog chefa koji baš nigdje nije ostavio dobar trag, pa su ga se morali riješiti. Zatim im je Igor Gudac, talentirani kuhar koji uskoro navodno odlazi u inozemstvo, preporučio jednog mladog chefa, koji je napisao recepte za aktualni meni, ali koji ne može početi raditi u Louieju prije 20. kolovoza, tako da je taj restoran s navodno “originalnom autorskom kuhinjom” već dulje vrijeme bez kuhara.
O kuhanju se, kako smo doznali, trenutno brine jedna gospođa bez osobitog restoranskog iskustva, s još jednom pomoćnom radnicom. U samom restoranu priznaju da je sadašnji jelovnik samo nacrt onoga što bi htjeli početi raditi najesen, a nikako njihov kulinarski statement. Meni je, zaista, vrlo siromašan i dosadan: dva carpaccia, jedna juha, dvije tjestenine, biftek i hamburger i pileća salata, uz par crostina i focaccia. Tako je izgledao Fellinijev jelovnik prije osamnaest godina (ili je, ipak bio bar malo maštovitiji?)
Međutim, hrana u Louijeu neusporedivo je bolja nego u drugim lifestyile bistroima koji su pokušali steći renome kroz pohvalne tekstove na gastro portalima i u gastro magazinima. Prvo smo naručili crostine s rajčicama, mozzarelom i kosanom pancetom: sva tri mogu se smjestiti u vrh zagrebačke barske hrane. Zatim smo pojeli tanjur tjestenine s tikvicama i kozicama, koja je varirala između korektnog (domaća tjestenina, propisno kuhana, osvježena koricom limuna) i bezuksnog (umak od kozica i tikvica). Burger je bio zaista neobično dobar i zbog njega je Louie dobio čvrstu trojku. Pljeskavica je bila ružičasto pečena, luk gotovo karameliziran, a kruške i camambert fino su funkcionirali na podlozi od grubog dijonskog senfa. Jedino je panceta bila mlohava. Ne razumijemo zašto je nisu ispržili da bude hrskava prije nego su je stavili su sendvič.
Plata sireva (ovčiji i kozji, zrelo osušeni) također je ostavila solidan dojam, kao i sjajni grisini koje smo dobili uz sir. Vinska lista vrlo je pametna, s nizom jeftinih do srednje skupih ali korektnih vina na čaše; od prosecca i moscata Santa Anna, do Tomasove malvazije i Kairosova tribidraga te uz nekoliko briljantnih etiketa koje se mogu naručiti samo kao buteljke, poput Pieropanove La Rocce. Ponuda piva bazira se na korektnom La Trappeu, dok se među koktelima kao i svugdje ovoga ljeta, ističu tri gin tonica.
Louijev je prostor skoro izvanredan: kod nas ga opisiju kao industrijsku arhitekturu, ali zapravo radi se o toplom, modernom i prozračnom ambijentu, bistrološki gledano, s definitivno prevelikim razmakom među stolovima. Cijene su vrlo prijateljske: od tridesetak do 68 kuna ne račnajući biftek , koji košta 135 kuna. Dugački ručak u potpuno praznom Louieju platili smo 461 kunu. A nismo malo popili. Osoblje bistroa već sad pokazuje puno poštovanja prema hrani. Ako zaista angažiraju ozbiljnog kuhara na dulje vrijeme, Louie bi mogao postati nova zagrebačka bistrološka atrakcija. Zasad se, međutim, radi samo o zgodnom pokušaju u atraktivnom ambijentu.
LOUIE
Nova Ves 19, Zagreb
HRANA 3/5 AMBIJENT -4/5 POSLUGA -4/5
sve kreditne kartice osim Amexa
