Klasični riblji restorani načeno se ne hvale prevelikim količinama hrane. Kao predjela poslužuje se par kozica, dva tri repa škampa, pokoji inćun ili slana srdela, žlica riblje paštete… A zatim se naručuje cijela riba na kilogram, koja može izgledati jako veliko ali svaki iskusniji gost zna da se 50 do 60 posto vaše velike oborite ribe baci kad se uklone kralježnica i glava. Vrlo je malo iznimaka, poput plosnatica i brancina.
[adsense_content_v2]
Jedan razlog za nježne količine hrane u ribljim restoranima svakako je food cost. Drugi je razlog ideologija ribljih restorana; ondje se gosti ne odlaze prejedati. Zagrebački Maredo na Trešnjevci roštiljarna je s 12 godina staža, koja sve to vrijeme živi od teških pladnjeva govedine i svinjetine.
Maredo je prije mjesec dana svom roštiljskom jelovniku odlučio dodati riblji program. Recepture je izradio chef Mario Mihelj iz El Tora, Maredova bratskog restorana. Kombinacija Maredovih rutinski golemih količina hrane i morskog kulinarskog rukopisa doima se zanimljivom i predstavlja odličnu vrijednost za novac.
Za predjela smo naručili fritto misto i marinirane male trilje. Oba su “predjela” dovoljna za obilan ručak. Fritto misto (75 kuna) dolazi na velikom pladnju koji je pun prženih lignji i nježnobijelih malih mola. Fritto Misto bio je posve neodoljiv pa smo očistili cijeli pladanj.
Trilja u marinadi također je bilo previše, čak pet ne posve malih riba. Međutim, kod trilja su se javili stanoviti problemi u izvedbi. Ribe nisu bile dobro očišćene. Naletjeli smo na crne dijelove iznutrica, koji su triljama dali gorak okus. Osim toga, luk nije bio ispravno mariniran, pa je još uvijek vonjao po sirovom luku. Naposljetku, triljama blataricams u ovakvom kontekstu ne bi škodilo sasvim malo slatkoće i dodir nečeg oštrog i aromatičnog , bilo da je riječ o limunovoj kori, svježem đumbiru ili pepperoncinu.
Srednje veliki šanpjer kojeg smo izabrali iz vitrine pune škrpina, orada i brancina, bio je izvrsno pečen, savršeno bijel i neodoljivo svilenkast. S cijenom od 450 kuna za kilogram, Maredov kovač vjerojatno je najjeftiniji u Zagrebu.
Vinska karta sasvim je korektna, a najveća je atrakcija Kozlovićeva Malvazija iz magnuma. Nastave li s ribljim programom, bilo bi dobro da nabave nešto ozbiljnijih dalmatinskih bijelih vina. Nastave li s ribljim programom, morat će nabaviti škampe i školjke. Maredo nas je ugodno podsjetio na starinske tradicijske zagrebačke riblje restorana poput Kornata, Splita ili Rovinja, u kojima ste mogli jesti veoma dobru ribu, a da ne spalite kreditnu karticu.
