Prije godinu dana Matrix na Slavonskoj sveniji otvorio se kao gastronomski bistro, s velikim ambicijama. Na otvorenje je došlo puno ljudi iz zagrebačkog javnog života, i nekoliko vrhunskih vinara poput Vlade Krauthakera i Klaudia Tomaza.
U rano proljeće ove godine svratili smo u Matrix na kasni ručak. Nismo se najavili. Hrana je bila izvanredna . Još pamtimo pogačicu od krumpirova tijesta s Kumparičkinim sirom i raviole s kozlićem. I chef Marko Jantolek i sommelierka Manuela Maras mogu biti ponosni na svoje dane u Matrixu.
Danas smo ručali u sasvim drukčijem Matrixu. Nema više ni Jantoleka ni Maras, ni gastronomske bistronomije. Matrix se pretvorio u tipičnu uredsku zalogajnicu, koja drži baš sve: sushi i fusion, pizze i steakove i jednostavna dnevna jela poput pilećeg bečkog i pečene svinjetine.
Naizgled, radi se o debaklu i degradaciji. U stvarnosti, radi se o inteligentnoj i odgovornoj poslovnoj odluci Matrixovih vlasnika. Poslovne zgrade nipošto nisu mjesta za gastronomske bistroe ni za fine dining. Food cost tih žanrova previsok je za izlazne cijene koje mogu platiti uredski službenici.
Osim toga, netko tko raspolaže s četrdesetak minuta za ručak, ne može na miru uživati u sirovom gofu i umaku od desetak sastojaka. Gastro koncepcija Matrixa bila je pogrešna. Sadašnja je koncepcija logična za restoran u poslovnoj zgradi. A naš tataki od tune sa solidno ljutim kimchijem bio je sasvim korektan, dok je posluga bila iznimno profesionalna. Matrixov poučak sasvim je jasan: žanr restorana u barem 90 posto slučajeva mora biti prilagođen lokaciji.
