Prvi tapas bar u Zagrebu Mio Corazon, preselio je nedavno iz Prolaza Sestara Baković u Radićevu 16. Svratili smo u Radićevu u ponedjeljak rano popodne, na čašu vina i par tapasa. Lokal je bio prazan ali ugodan, simpatično uređen s tipičnim rustikalnim elementima poput gostioničkih stolaca, nizova sušenih papričica, pršuta na tabli ispisanoj kredom, starih lutki u izlogu i heklanih tabletića na stolovima. U vitrini su imali desetak različitih tapasa, od capresea preko tapenade od maslina, pršuta, cikle do pancete i tikvica. Izgledali su živopisno i svježe, uredno poslagani iza šarenih natpisa, na polici iznad njih bili su čokoladni kolač i lijepa torta od đumbira i sira.
Uzeli smo tapase s pršutom i sirom, maslinama, caprese i jedan s ciklom, u dvije ture. Dobre vijesti su da je pršut bio svježe narezan, sve je bilo dobro složeno i posluženo na drvenim daskicama, sa čačkalicama i papirnatim salvetama. Bili smo gladni, ništa na tapasima nije nas posebno smetalo. Loše vijesti su da Mio Corazon prodaje male sendviče koji samo imaju formu tapasa i tu im otprilike završava veza s ovim slavnim španjolskim žanrom. Jedino što u tom lokalu stvarno podsjeća na autentične tapas barove su tapasi s pečenom paprikom i inćunima, i Estrella pivo.
Tapase s maslinama rade sa zelenim maslinama koje imaju okus srednje police supermarketa. I druge masline koje koriste su takve, mozzarella i rajčica također. Imaju tapase s pancetom i salamom, ali da bi stvarno bili mjesto za “ljubitelje španjolske kulture hrane” kako ih predstavljaju lifestyle portali, morali bi u ponudu ubaciti barem pokoji tapas sa chorizom ili bakalarom, ne moraju baš rezati pata negru ali mogli bi nabaviti španjolsku pečenicu lomo koja je klasika u tapas barovima. Kad bi još imali španjolsku tortilju, omlet debljine torte i jednu od najtipičnijih stvari na vitrinama barova u Španjolskoj, to bi bio vrh.
Takva autentičnost bi, međutim, vjerojatno poremetila biznis model bara Mio Corazon. S ovom ponudom i sastojcima, mogu držati stvarno pristupačne cijene, šest tapasa i četiri piva platili smo 150 kuna uključujući i napojnicu, s dnevnog menija možete naručiti i tapase od 7 kuna. Ali ako se ne odmaknu od ovog koncepta, s vremenom će se sve više ljudi pitati zašto bi uopće sjedili u Mio Corazon. Zbog tapasa ne, jer ne nisu nikakav doživljaj.
Ako samo želite sjediti s društvom u tom ambijentu i tapasi vam trebaju tek kao grickalica uz piće, Mio Corazon ima još veći problem. Na listi nemaju nijedno dobro vino, nude dva prosječna španjolska i dva slaba domaća vina koja jedina i toče na čaše, imaju jedno dobro belgijsko samostansko pivo i jedno katalonsko industrijsko, nekoliko koktela i sangriju. Preseljenjem sa stare adrese u Radićevu, Mio Corazon vjerojatno može računati na veći promet turista, ali izgubili su terasu i nisu jasno profilirani pa je upitno koliko će se taj potez isplatiti. Osim ako se ne žele nametati kao mjesto za par sangrija i jeftinih koktela prije subotnjeg izlaska što, nadamo se, ipak ne žele.
MIO CORAZON
Radićeva 16, Zagreb
OCJENA 2/5
