Danas smo otišli na kasni ručak u zagrebački indijski restoran Namaste. Oko pola pet ondje smo zatekli jednu mladu obitelj, koja se upravo spremala platiti račun. Pa smo idućih sat i pol u tom jako velikom prostoru proveli posve sami, uz konobare. Za stolom na suprotnoj strani prostrane blagovaonice, koja zauzima više od 250 kvadrata, sjedio je još samo vlasnik. Negdje oko pola šest je još jedan par. Mi smo otišli oko šest pa smo te goste ostavili same, u društvu konobara, kuhara i vlasnika.
[adsense_content_v2]
U Namaste u i normalnim okolnostima stane barem dvjesto gostiju, a pod epidemijskim pravilima minimalno sto. Međutim, u dvije dvorane u zgradi u Horvaćanskoj koja gleda prema Savi, nikad nema nikoga. Od otvaranja do danas ondje smo jeli desetak oputa, u raznim danima u tjednu i u različito doba dana, ali nikad nismo naišli na više od deset ili dvanaest gostiju. Što je golema šteta, jer je hrana u Namasteu izvrsna.
Namaste se bavi južnoindijskom, a ne angloindijskom kuhinjom, kao svi drugi zagrebački restorani koji kuhaju curry i prže samose. Namasteova je hrana elegantnija, elaboriranija i intrigantnija od hrane u nama omiljenoj Royal Indiji, koja se uspješno koncentrirala na angloindijsku kuhinju. Danas smo ručali chetticad chicken, curry koji dolazi iz tamilskih dijelova južne Indije, i koji sadrži dvije vrste čilija, lišće currya, đumbir, kurkumu, češnjak i piskavicu, ali ne sadrži kokosovo mlijeko.
Ovaj je tamnosmeđi curry bio zaista fenomenalan: arogantan i otmjen i prepun malo kompleksnijih indijskih aroma. Piletina se doimala neusporedivo čvršćom i konkretnijom, od većine pilećih proteina u hrvatskim verzija curryja. Birjani s piletinom mirisao je do Save. Premda nije imao koricu od tijesta, svojom je kompleksnošću, mirisima, ljutinom i precizno skuhanom rižom ostavio prvorazredni dojam. Naan s maslacem bio je fantastično hrskav, lagan i sočan.
Namasteov se jelovnik ove godine lagano skratio, ali problem ovog restorana s vrhunskim kuhanjem (i puno vegetarijanskih opcija) nije ni u meniju, ni u u sastojcima, koji su kvalitetniji nego kod konkurencije, ni u cijenama, koje su smiješno niske za taj rang kuhanja: ni jedno jelo nije skuplje od 90 kuna. Namasteov je problem u duboko promašenom konceptu, koji je materijaliziran u još promašenijem prostoru.
Kad jedete u Namasteu, koji se reklamira kao indijski fine dining, imate osjećaj kao da se nalazite u polunapuštenom interijeru neke tvorničke ili fakultetske kantine. U takav prostor nitko ne želi dolaziti. Drugo, adresa između Rotora, Horvaćanske i Savske gastronomski je kontraindicirana. U taj dio grada nitko ne želi otići na večeru.
Namaste, restoran s najboljom indijskom kuhinjom u Hrvatskoj, prilično je promašeni projekt. Ondje zaista gotovo nitko ne jede. Svaki vlasnik, koji nema vrlo jako financijsko zaleđe, već bi davno bio zatvorio projekt poput Namastea.
