Hrvatski su lifestyle mediji prije par tjedana proglasili L’Oro di Napoli autentičnom napoletanskom pizzerijom, koja će Zagrepčane naučiti čarima južnotalijanske kuhinje. Osim talijanskog osoblja s kojim morate komunicirati na engleskom ili talijanskom (što nam je simpatično)ondje, međutim, ništa nije osobito autentično.
L’Oro di Napoli, koji se uselio u podrum na Kaptolu 27, gdje je do lani boravila odlična Royal India, gastronomski je autentičan poput gostionica na tršćanskoj rivi ili poput tratorija na londonskom Oxford Streetu. On je, dakle, namijenjen turistima koji ne znaju mnogo o hrani, a osobito ne o talijanskoj. L’Oro di Napoli na karti ima više od 120 jela! Od toga više od 50 pizza. Ni velika hotelska kuhinja ne može svladati takvo mnoštvo, a kamoli manja izba u kaptolskom podrumu.
Cijene i sadržaj menija dramatično variraju: s jedne strane imamo tjesteninu s jastogom i školjkama za 120 kuna, a s druge pohani filet od smrznute, lažne škrpine za 40 kuna. Predjela koštaju između 30 i 110 kuna (gamberi), biftek je na stotki, što je zaista jeftino, dok se scallopine vrte oko pedeset kuna.
U petak smo naručili pizzu s morskim plodovima (70 kuna), parmigianu i veliku miješanu salatu. Salata, puna svježeg hrskavog povrća, od rikule do malih rajčica, apsolutno je najbolje jelo koje smo probali u novoj zagrebačkoj tratoriji. Parmigiana je bila ok, ali napravljena s jeftinim sirom koji joj nije dao onaj lijepi orašasti okus i baršunastu teksturu, tipičnu za zaista dobru parmigianu.
A sama pizza?
Premda je došla iz krušne peći, pizza je ostavila dojam kao da je pečena na preniskoj temperaturi. Nije bila nimalo hrskava, nije baš imala leopardovu koru obaveznu za napoletanu, nije mirisala po vrućoj korici kruha, dok je srednji dio bio jako palačinkast. Nadjev je čak i previše velikodušan. Šest svježih školjki bile su uvjerljivo najukusnije na cijelom velikom tanjuru, prstenovi lignji varirali su između mekanog i gumenastog, kozice su bile hrskave a hobotnica žilava. No, nadjev je ostavio bolji dojam od tijesta.
I dok je hrana u L ‘Oro di Napoli svakako jestiva premda ne osobito ukusna, vina su upravo kriminalna. Vinske karte nema, a gosti mogu birati između tri crna i dva bijela vina koja im ljubazni konobar donosi na stol. Mi smo izabrali barberu ne posve anonimnog proizvođača koja se doimala posve ispranom, ali je ipak predstavljala bolji izbor od chardonnaya Barone, koji se za Uskrs u Sparu prodavao za 15 kuna.
Interijer L’Oro di Napoli upropašten je aerodromskim neonskim svjetlom koje vam ne dopušta da ondje provedete ni deset minuta više nego što je potrebno. Konobari su uvjerljivo najbolji dio ove turističke gostionice, bez koje je Zagreb mogao, ali koja mu neće štetiti.
L’ORO DI NAPOLI
Kaptol 27, Zagreb
HRANA+2/5 VINA 0/5 AMBIJENT 1/5 SERVIS +3/5
zasad ne primaju kreditne kartice
