Okrugljak je ovoga proljeća ušao u 103.godinu postojanja. Riječ je o najstarijem zagrebačkom restoranu s uglavnom kontinuiranim radnim stažom. Budući da u Okrugljaku neprekidno jedemo barem četvrt stoljeća, svjedočili smo brojnim njegovim usponima i padovima: prepunim stolovima ali i praznom parkiralištu, katkad izvanredno snalažljivim i požrtvovnim konobarima (jednom su po ljetnom pljusku uspjeli gostima u kućicama kraj potoka normalno servirati hranu i vino), ali i priličnim raspadima sustava u kuhinji i u servisu; svibanjske nedjelje prije otprilike dvije godine, društvo od dvanaestak ljudi više od sat vremena čekalo je samo predjela. Okrugljak je trenutno u jednoj od svojih boljih faza.
Glavni meni, još donedavno epski i starinski opsežan, sveden je na dvadesetak klasičnih jela. Više nije ni potrebno. Sezonski meni zaista je vrlo sezonski: od desetak jela na karti koja se zove Proljeće u Okrugljaku, tri sadrže šparoge, dva mladi špinat, dok se za desert nude, razumljivo, jagode sa šlagom. Ručak u zaista prelijepom, sunčano-zelenom ambijentu Okrugljakove terase, počeli smo juhom od šparoga i salatom od šparoga i špinata, s poširanim jajem i crnim tartufima. Juha je bila puna vrhova divljih šparoga no , nažalost, i s ponešto grudica.
Salata je bila vrlo svježa, zelena i mirisna, ali jaje, baš kao ni prije par dana u Lari & Penati, nije bilo ispravno poširano, nego, zapravo, meko kuhano. Obje ove tehničke greške ukazuju na dugogodišnji strateški problem Okrugljaka; izostanak dovoljno autoritativnog glavnog chefa, koji će paziti na svaki detalj u kuhinji.
Predložili bismo vlasnicima da zamole Prisku Thuring, koja je od bratskog Dubravkinog puta napravila jedan od tri najbolja restorana u Zagrebu (i vjerojatno jedini koji je katkad kadar isporučivati jela prave visoke kuhinje), da osoblju Okrugljaka održi nekoliko obaveznih pokaznih vježbi, kako bi se ove nepotrebne pogreške izbjegle.
Glavna su jela, pak, ostavila vrlo, vrlo dobar dojam. Debeli teleći steak bio je perfektno srednje pečen, sočan i slastan, dok je cous cous s mladim špinatom bio prozračan, lagan i neočekivano aromatičan. Učinilo nam se da smo u cous cousu možda namirisali ras el hanout, omiljeni začin gospođe Thuring, mješavinu cimeta, muškatnog oraščića, kardamoma, suhog đumbira i tko zna još čega (sastojci variraju, zavisno o proizvođaču).
Fritaja sa šparogama zelenila se od omiljenog nacionalnog povrća (sve Okrugljakove divlje šparoge dolaze iz Dalmacije, a ne iz Istre), a komadići pršuta nisu bili prepečeni, što ih čini preslanima, nego tek dodirnuti toplinom, baš kako treba. Na kraju su nam donijeli platu sireva, kojom je dominirao stari Gligorin ovčji sir. I da nismo uživali u veličanstvenom, veselom , antidepresivnom proljetnom danu, ručak na Okrugljaku bio bi sasvim dobar.
Vinska lista je opsežna, katkad previše detaljna (desetak graševina, a nedostaje jedna od najboljih, iz Iločkih podruma), s uobičajenim zagrebačkim cijenama: većina domaćih bijelih vina košta između 150 i 180 kuna. Okrugljak se kreće u dobrom smjeru.
Logično je kombinirati klasična jela koja se ondje poslužuju desetljećima, sa sezonskim jelima i s nešto steakova. Želi li učiniti dodatni iskorak, Okrugljak treba eliminirati uzroke tehničkih i organizacijskih pogrešaka u kuhinji, odbaciti staru praksu predpripreme svježe hrane (godinama su sve vrganje koji su dolazili u restoran naprosto dinstali, pa ih onda raspoređivali kao priloge uz razna jela), te pročistiti i modernizirati vinsku listu. Obilni ručak s dvije butelje iznenađujuće odličnog Galićeva sauvignona iz 2015. godine, platili smo oko devetsto kuna.
OKRUGLJAK
Mlinovi 28, Zagreb
OCJENA :+3/5
sve kreditne kartice
Kako su recenzenti vodiča The Truffle ocijenili Okrugljak, možete pogledati OVDJE
