Restorani dolaze i prolaze, a Okrugljak ostaje. Već 104 godine. Vjerojatno postoje jaki razlozi zbog kojih restoran, potpuno distanciran od svih gradskih, nacionalnih i globalnih trendova, i dalje uspješno posluje. Tajna Okrugljakove vitalnosti nalazi se u dva lako prepoznatljiva elementa. Prvi je ambijent. Okrugljak je ili ljetni ili zimski restoran. U sedmom i osmom mjesecu Okrugljakov je vrt najsvježiji i među najugodnijima u gradu. Od studenog do veljače, u Okrugljakovoj rustikalnoj glavnoj blagovaonici velika zelena kalijeva peć širi onu ugodnu pucketavu toplinu, koji toliko volimo po zimi.
Drugi ključni element Okrugljakove pobjede nad vremenom jest njegova prilagođena pouzdanost. Na Okrugljakovu sezonskom jelovniku nalaze se tako krvavice, pečenice, sarme, bunceki, jeleni , buče i kesteni. Uglavnom sve što am treba u ovo doba godine, ako se ne želite zabavljati kreativnom kuhinjom.
Naručili smo vrlo dobru juhu od luka, pa juhu od buče obogaćenu bučinim košticama, pa izvrsnog jelena a la vild s krušnim tornjićima (meso se doslovno topilo pod vilicom), i tek pečenu patku s ražnja s neodoljivo hrskavom kožom. Porcije glavnih jela toliko su velike da se natječu sa samoborskima, a okusi su bili neočekivano dobri.
Okrugljaku se, naravno, može uputiti ponešto primjedbi: od slamanja pod velikim pritiskom gostiju preko neažurirane vinske liste (uz sva mlada vina piše 2015. premda su ona iz 2016.) do loše vrste čaja. No, Okrugljak je bio, ostao i ostat će jedna od najvažnijih institucija hrvatske restoranske industrije, gdje se ovih dana sasvim dobro jede.
