Najstarijem zagrebačkom restoranu može se mnogošto predbaciti. Kuhanje je često neprecizno pa se, primjerice, u krem juhama gotovo redovito pojavljuju grudice, a poneki složeniji recepti doimaju se nedovršenim i neuredno prezentiranim.
Vinska karta traži žurni face lifting. Prva četiri vina koja smo pokušali naručiti više nema, peto je došlo s krivom, premladom godinom berbe, tako da smo vrlo profesionalnog konobara morali maltretirati i šesti put slati po vino, što nam je bilo užasno neugodno (vinsku kartu bilo bi pametno digitalizirati da konobari ne moraju ići u podrum kako bi provjerili imaju li određenu buteljku).
Međutim, kad je riječ o sasvim mladoj, mliječnoj janjetini, Okrugljak je bez ikakve konkurencije najbolje mjesto u Zagrebu.
U drugoj polovici prosinca u Okrugljak počinje dolaziti vrlo mlada janjetina s Paga. Toliko mlada da pojedino janje teži oko četiri kilograma na ražnju, a ima i manjih.
Okus Okrugljakove mliječne janjetine posve je nevjerojatan: ona je istodobno slatka, slana i mineralna. Meso se topi u ustima, vezivog tkiva nema jer se nije stiglo formirati, a kožica je božanstveno hrskava .
Mliječna janjetina s ražnja u ovom je trenutku najveća delikatesa koja se može pojesti u Zagrebu. Stoga nije neobično što je Okrugljak danas bio prepun. Oko kilogram janjetine, dvije solidne goveđe juhe, par čaša pjenušca i buteljku terana platili smo 960 kuna. Uživanje u ovom genijalnom, neponovljivom sezonskom mesu vrijedi i puno više.
