Max und Moritz, otvoren prije desetak dana u Tkalčićevoj ulici, ima opsežni meni s četrdesetak jela, uključujući nešto steakova s vrućeg kamena. Ali, nema vino. Odnosno, ima jedan polusuhi rizling iz Mosela i jedan dornfelder iz Pfalza, i jednu graševinu .
Otvoriti restoran s opsežnim jelovnikom, ali bez vina, pouzdan je znak ugostiteljskog amaterizma. A taj mali eksces nije najveći problem prvog zagrebačkog njemačkog restorana.
Najveći problem Max und Moritza, na čijem jelovniku ima puno tradicijskih njemačkih jela, jest apsolutno nekompetentno kuhanje. Za predjelo smo naručili reibekuchen, fritere od krumpiru koji u raznim varijantama zauzimaju cijelu stranicu jelovnika. Naši reibekuchen na stol su došli prilično zagoreni, no još je gore sto su ti popečci imali teksturu još nestegnutog cementa i točno nula okusa.
Glavna su jela, međutim, još malo gora. Faširanci od ne baš ukusnog mesa bili su suhi i polutvrdi, crveno zelje servirano uz njih korektno, dok je pire od jabuka bio slađi od pite od jabuka iz slastičarne koja ne štedi na šećeru.
Goveđe pečenje u umaku od grožđica može se pohvaliti jako mekim mesom, koje je, međutim, upropašteno iritantnim umakom. Umak je vonjao po zapršci iz loših studentskim menzama, u kojima barem nijedno jelo ne košta 110 kuna kao ova devastirana govedina.
Jedino što zasad vrijedi u Max und Moritzu jesu crni kruh i vrlo dobar pikantni senf.
Sve je ostalo ispod elementarne razine prihvatljivosti. Što se, ustvari, očekuje od Tkalčićeve 43, adrese na kojoj se loše zalogajnice smjenjuju svakih pola godine..
MAX UND MORITZ
Tkalčićeva 43 Zagreb
HRANA + 1/5 VINA 0/5 AMBIJENT 3/5 POSLUGA 3/5
