Autentične tajlandske kuhinje jako je teško imitirati. Jedini restoran u Europi koji nas je bar donekle podsjetio na tajlandsku kraljevsku kuhinju londonski je Nahm, kojeg je osnovao slavni australski chef David Thompson (kasnije je otvorio Nahm i u Bangkoku). Kad je, pak, riječ o nižim žanrovima i street foodu, zapadni su gradovi prepuni dosadnih tajlandskih zalogajnica koje napadno mirišu po lemongrassu, i čija hrana nema baš nikakav okus.
Lanac Patara spada među rijetke tajlandske restorane koji vam doista mogu približiti okuse i mirise autentičnog tajlandskog kuhanja. Patara se proširila po cijelom svijetu, od Bangkoka, preko Singapura do čak četiri lokala u Londonu, pa sve do Beča. U svim tim gradovima Patara spada među skuplje restorane svog žanra, kojeg bismo mogli nazvati kompendijem običajne tajlandske kuhinje.
Bečka je Patara smještena na Petersplatzu, u strogom centru, u luksuznoj shopping zoni. Uređena je pomalo luksuzno i pomalo korporacijski, s jakim neokolonijalnim ambijentom. Konobari su izvanredno ljubazni i perfektno efikasni, vinska lista više nego korektna za orijentalni restoran (nešto Alzingera, nešto Nigla, nešto Jurtschitscha, nešto Krachera), dok hrana varira od previše europske do briljantno autentične.
Jelovnik se dijeli na dva degustacijska (67 eura po osobi) i umjereno opsežni a la carte, s kojeg smo za predjela naručili Tom Yum Goong, klasičnu juhu s lemongrassom, kozicama i galangalom, koja je bila premalo ljuta i pomalo dosadna. Kozice u palminom lišću s fenomenalnim dresingom od galangala, čilija, ribljeg umaka i mladog luka popravile su dojam o predjelima. Glavna su jela, srećom, potvrdila globalno dobru Patarinu reputaciju.
Brancin na pari u čarobnom, ali zaista čarobnom umaku od čilija, limete, lemongrassa, galangala, češnjaka i mente prenio nas je u Tajland. Istodobno smo plakali od ljutine, utapali se u cvjetno-herbalnim mirisima i uživali u delikatnoj teksturi savršeno pripremljene ribe na pari. Biftek u curryju i zapečena pastrva u curryu sa samfirom, enoki gljivama i puno mente također su bili vrlo dobri.
Patara je nešto najbliže autentičnoj tajlandskoj hrani što se može probati nekih šesto ili više kilometara od Zagreba, u bilo kojem smjeru. Vrlo solidnu večeru za troje, s dvije čaše šampanjca, buteljkom Jurtschicheva rizlinga, tri predjela, tri glavna jela, mangom s ljepljivom rižom i još par čaša vina za kraj, platili smo 225 eura, što nam se ne čini puno za taj rang kuhanja, i taj vrlo skupi dio Beča. U sve zaoštrenijoj bečkoj gastronomskoj konkurenciji, Patara je svakako restoran koji vrijedi posjetiti
PATARA
Petersplatz 1, Beč
HRANA -4/5 AMBIJENT -4/5 VINO 3/5 POSLUGA 4/5
sve kreditne kartice
