Nova generacija splitskih ugostitelja medijski je i marketinški najosvještenija u Hrvatskoj. Mnogi splitski restorani i kafići upravio su briljantno brendirani, što obuhvaća precizan koncept i naziv lokala, zatim specifičan rječnik u imenima jela i pića kao i veliku pažnju koja se pridaje baš svakom detalju u uređenju i prezentaciji.
Nažalost, njihovi vlasnici često zaboravljaju na hranu, koja je uglavnom prosječna, beznačajna, ili tek blago zadovoljavajuća. Pizzeria Bokamorra, za razliku od lošeg restorana Bokerija istih vlasnika, mogla bi biti pozitivna iznimka.
I Bokamorra je fenomenalno brendirana, počevši od same oznake Pizzaurant (koji, nažalost, nismo izmislili mi nego oni) pa do niza duhovitih plakata obješenih na zidovima, koji se igraju s prefiksom boka ili boko, pa još uključuju i velike svjetske marke poput ruma Zacapa. Uz poster Splitsko stanje ruma, gdje se Bokamorra kobrendira za Zacapom, najduhovitiji nam je onaj koji se igra s utrkom Giro d’Italia, na kojem bicikli imaju kotače od rajčica.
Bokamorra je, nadalje, zaista sjajno uređena: vanjski, ulični prostor na početku Zapadne obale, preko puta dizalice koja gradi Birkenstockov hotel, ulazi u unutarnji prostor, koji po nekim elementima podsjeća na moderne njujorške ili londonske restorane, ali kojim dominiraju zlatnobakrena krušna peć, i veliki, prvorazredno opremljeni bar.
Mortadelicious
Bokamorra je, naime, i žanrovski inovativna: ona spaja pizze i koktele. Kokteli su definitivno uzbudljiviji dio ponude. Barmem Marino Karinja, koji uživa veliki ugled u profesionalnim krugovima, spada u one rijetke hrvatske miksologe, poput Ivana Mandarića ili Romana Rabika, čiji se specifičan rukopis uistinu osjeti u svakom piću koje naručite. Njegov negroni s tonkom, rumom i cold brew kavom bio je zaista fenomenalan, dok nam je spritz od Italicusa s bijelim vermutom, bosiljkom i limetom osvježio jako toplo splitsko popodne.
Toliko toplo, da su oko šest sati kupači masovno vraćali s plaža. Kao da je puno ljeto. Neki od njih, još mokre kose, svraćali su ravno u Bokamorru, da vrate nešto energije.
Pizza u Bokamorri jednako je pažljivo brendirana kao i svi drugi elementi ovog modernog i zabavnog lokala. Meni za pizzu dolazi na stol u velikoj kutiji s kartom pića i posebnom kartom na kojoj su Karinjini signature kokteli i spritzevi. Sve podsjeća na media kit kakav se izrađuje za velike prezentacije novih proizvoda. Same pizze imaju zabavne nazive, poput Oh Cheeses, Porco Mio ili Seljanchizza, Slatka pizza zove se, naravno, Slatkitzza.
Seljanchizza
U meniju za pizzu naglašeno je kako se sve pizze izrađuju ručno, što je važno zbog zadržavanja glutenske strukture, koja tijestu daje čvrstu elastičnost. Same pizze neobično su lagane. Već nam se jako dugo nije dogodilo da se dva sata poslije pizze ne osjećamo prejedeni, a pojeli smo skoro cijelu pizzu promjera 23 do 24 centimetra. Taj osjećaj lakoće veliki je Bokamorrin plus.
Pizza doista postiže uzorak leopardove kože obavezan za napoletanu, i privlačno miriše po svježe pečenom kruhu. E sada, samo je tijesto malo premekano, možda čak i na rubovima, bez imalo hrskavosti, te previše asocira na teksturu palačinkida bi Bokamorrina pizza dobila najvišu ocjenu.
Nadjevi su dobri: seljanchizza se može pohvaliti izvrsnom, pikantnom kalabrijskom spianatom, dok za Mortadelicious pizzu vrlo pristojna mortadela dolazi na stol zasebno kako se ne bi pregrijala, pa tom pizzom dominira fini pesto od pistacija.
Evergreen by Marino Karinja
Bokamorra Negroni by Marino Karinja
Čini nam se da ne bi bilo loše kada bi Bokamorra koristila malo više specifičnih, lokalnih proizvoda. Strancima bi svakako bilo zanimljivo probati pizzu sa srdelama ili dagnjama (a ni brojni domaći gosti vjerojatno se ne bunili), pizza sa sashimijem od tune, kakvu je još davno u svom fine dining restoranu izmislio Carles Abellan, mogla bi se efektno brendirati kroz neprijeporni svjetski ugled jadranskih plavih tuna, dok bi uporaba specifičnih domaćih sireva (ne umjesto flor di lattea ili tallegia nego kao svojevrstan završni dodir) Bokamorri definitivno dala onaj štih autentičnog identiteta koji postaje imperativ suvremene restoranske industrije.
Nadalje, bilo bi dobro kad bi koristili malo karakternije maslinovo ulje od onog prilično neutralnog što su nam ga bili donijeli. Usprkos ovim primjedbama, moramo priznati da smo u nedjelju popodne zaista uživali i u pizzama i u koktelima.
Vinska je karta posve siromašna (ljubazni konobar ipak name je pronašao Nericu), za razliku od Bokerije gdje je izbor vina bogat i pametan. Piva su dosadno korporacijska. Tako valjda ponegdje mora biti. Pizzaurant Bokamorra definitivno je jedno od najuzbudljivijih mjesta u Splitu, s očiglednim prostorima za poboljšanje u smjeru pravog gastra.
BOKAMORRA
Trumbićeva obala 16, Split
PIZZA +3/5 KOKTELI+4/5 VINO I PIVO 2/5 AMBIJENT -5/5 POSLUGA-4/5
sve kreditne kartice
