Točno devet minuta prije ponoći dva su konobara na terasi Plavog podruma otvorila metuzalem (osam normalnih boca) Taittingera. Dok se šampanjac rastakao, što je u slučaju tako velike boce poput metuzalema težak fizički posao, momci iz tehničke podrške plavog podruma počeli su pripremati vatromet. Koju sekundu prije ponoći nad mirnim, uljastim i nekako tmastim morem kraj Voloskog zablistao je raznobojni vatromet, koji nam se činio raskošnijim i ljepšim od raketa iznad Rijeke. I tako je završio formalni dio novogodišnje večere u Plavom podrumu.
Daniela Kramarić, naime, ne organizira klasične novogodišnje dočeke sa živom glazbom i protualkoholnom hranom poslije ponoći. Daniela Kramarić na Staru godinu priprema kompleksne gastronomske večere za svoje redovite goste: dočeci u Plavom podrumu nigdje se ne reklamiraju. Sinoćnja se večera sastojala od devet sljedova, koji su željeli i uspjeli pokazati sva lica Plavog podruma.
Banket je počeo pohanim škampom, kuglicama od orade i spužvom od brokule. Uslijedio je Nudo; izvrsni tartar od brancina s novim Ipšinim leccinom i kućnim mango chutneyem.
Prvo spektakularno jelo bili su konfitirani pa sasvim lagano dimljeni golčiči. Riječ je o malim skušama prebogatog okusa, koje je još uzdigao preljev od lokalnog motara i sušenih rajčica. Drugo spektakularno jelo bili su kućno izrađeni taglioni s botargom i ježincem, uz koje se fenomenalno složio Selosseov V.O.
Zatim smo još dobili snježnobijeli, u teksturi pahuljasti file bakalara,pa perfektno pečenog brancina posluženog na rižotu s narančama, te savršeno crveni file irskog angusa, prekriven obiljem tartufa.
Kao pre-desert poslužen je sladoled od buže s tartarom od cikle, a kao glavni desert senzacionalni Orašar: riječ je o glatkoj, sjajnoj kugli bijele Valrhone, punoj crvenog, osvježavajućeg nara, uz koju smo pili japanski malt. Iskreno govoreći, nekome tko zaista voli hranu, teško je zamisliti efektniji ulazak u novu godinu.
