Bio studeni hladan ili natprosjećno topao. sezona sarmi u zagrebačkim restoranima počinje po kalendaru. Ovih dana svi gradski old school restorani mirišu na sarme u svim mogućim varijantama.
[adsense_content_v2]
U nedjelju popodne Okrugljak je bio standardno popunjen, cijele obitelji zauzimale su velike stolove pune patki s ražnja i telećih pečenja, djeca su se igrala u prolazima, a na dnevnom meniju jedno od glavnih mjeta zauzimala sarma.
Okrugljakova sarma je izrazito rustikalna, poslužena s pireom, krupno rezanim zemljem i velikim komadom pržene slanine. Porcije su goleme, gotovo za dvoje. Okrugljakove sarme su klasične, velike, blagog bogatog okusa s puno mesa i manje riže, zelje u koje su umotane lako se reže, meso je optimalno začinjeno.
Kremasti pire odlično kontrira jakim, raskošnim okusima kiselog zelja i mesa a slanina daje miris dimljene slanine, najboljeg moguće para fermentiranom kupusu. Uz izvrsne Okrugljakove sarme jeli smo vrlo korektne pečene puževe i pili sjajni Lagunin Castello.
Ovaj srčani kasnojesenski ručak poremetila je jedino nezgrapna procedura naručivanja vina. Okrugljak zbog protuepidemijskih mjera gostima više ne daje vinske karte, što je ispravno, ali bi onda barem trebali imati printane jednokratne liste ili, još praktičnije, vinske liste na webu. Usmeno naručivanje vina, zbog kojegakonobar mora recitirati koja sve vina restoran nudi i više puta odlaziti od stola provjeravati što ima, predugo je i stvara nelagodu. Okrugljak se, usred pandemije i s pojednostavljenim menijem, drži svojih sezonskih i klasičnih aduta, i po posjećenosti se čini da se sasvim dobro drži.
