Ponistra je težak, kompliciran i uspješan slučaj. Čisti gostioničarski hardcore. Kad smo u petak popodne parkirali u dvorištu tiskare Naša djeca na Remetinečkoj cesti, u zraku se osjetio jaki miris ribe s gradela. Neravni travnjak okružen s nekoliko visokih stabala, služi kao parkirni prostor najuspješnijoj zagrebačkoj ribljoj gostionici. Samo Ponistrino uređenje još je rudimentarnije od parkirališta.
S jedne strane, Ponistra se odlikuje neobičnim artefaktima iz prve polovice 20. stoljeća poput onih starih radio prijemnika sa žutom presvlakom na zvučniku ili crnih Remingtonovih pisaćih strojeva. S druge strane, ona je puna mreža, maketa jedrenjaka i plakata s crtežima, fotografijama i opisima jadranskih riba. S treće strane, ona je toliko testosteronska i prepuna neke neobične, zatvorene, specifično lokalne energije da asocira na konobe u Tisnom, a ne na restoran petnaestak minuta vožnje udaljen od centra Zagreba. Zanimljivo je da u Ponistri, osim gospođa koje ondje rade, nismo vidjeli ni gotovo jednu ženu. Sličan su dojam ostavljali njujorški steak housei prije dvadesetak godina, kada su ondje ručali skoro samo muškarci.
Ponistru na Remetinečkoj cesti otvorio je prije skoro sedam godina Marinko Grcić, visok, đokovićevski mršav čovjek iz jednog mjesta kraj Siverića, koji je prije toga godinama radio u Korkyri na Trešnjevci, svojedobno skoro briljantnoj ribljoj krčmi koja se prije puno vremena počela urušavati. Čim se otvorila negdje 2011. godine, Ponistra je stekla reputacija lokala s izvrsnom ribom i niskim cijenama, koju je zadržala do danas. Takvom renomeu nije odmogao ni Krešo Kolman, višegodišnji Ponistrin kuhar, koji je nedavno u Teslinoj otvorio Marinadu, najnapredniji i potencijalno najvažniji hrvatski street food u Zagrebu. Kolmanovi se tragovi i danas osjete, pa smo ručak počeli finom, lagano dimljenom skušom čije bi sočno meso inspiriralo Davida Skoku da je pretvori u ozbiljni gastro.
John Malkovich
Gepostet von Konoba Ponistra am Sonntag, 8. Oktober 2017
Ponistra, naravno, ne treba niti smije biti gastro. Riječ je o gostionici,-ali su svejedno morali začiniti inače izvrsnu rukolu na kojoj su bili položeni skušini filei. Brbavice otvorene na pari bile su, pak, savršene kao i marinirana palamida. Slatko-slano-slasni inćuni također su ostavili skoro najbolji mogući dojam. S ultra atraktivnog ovala s ribama, od kojih neke dolaze iz Dalmacije a neke s Dolca, odabrali smo jako velikog šaraga koji se, dakle, pokazao naprosto fenomenalnim. U Ponistri su šaraga savršeno ispekli, tako da je ostao dovoljno sočan i sasvim lagano žilav, a njegov je jaki morski okus dominirao nad vrlo solidnim ekstradjevičanskim maslinovim uljem iz Zadra.
Ponistrina vinska karta prebanalna je za njenu hranu, te sadrži samo masovne favorite poput Kozlovića, Coronice ili Adžića. Okej, Kozlovića i Coronicu jako volimo i poštujemo, ali zaista ne razumijemo zašto se vlasnici i voditelji manje poznatih, premda jako uspješnih restorana, gostima ne usuđuju ponuditi Claija, Mihalja, Ipšu, Festigiu ili premium linije Coronice i Kozlovića. Da ne govorimo o sve više vrlo dobrih dalmatinskih bijelih vina napravljenih od autohtonih sorti. Uz moćnog bi šaraga sjajno sjeo Birin Grk.kao i Sladićeva Maraština.
Ponistra je vrlo dobra riblja gostionica, s velikom mogućnošću kvalitativnog napretka. U petak popodne svi su stolovi bili rezervirani, što dovoljno govori o Ponistrinom tržišnom uspjehu. E sada, baš kad ste na vrhuncu, trebate se početi mijenjati i poboljšavati. To je recept za idućih sedam uspješnih godina. Ponistra bi dakle trebala postati nešto preciznija u kuhanju i prezentaciji, te sasvim malo širokogrudnija u izboru vina. Veliku divlju ribu, dvije buteljke malvazije, i dva jako fina predjela, platili i smo oko 800 kuna, što smatramo odličnom vrijednošću za novac.
PONISTRA
Remetinečka 131, Zagreb
HRANA -4 VINA -3 POSLUGA +3. AMBIJENT 3
sve kreditne kartice
