Glavna fotografija iznad ovog naslova prikazuje pitu od limuna s crumbleom od heljde i sladoledom od malina. Kada recenziramo restorane, vrlo rijetko na vodećoj fotografiji objavljujemo deserte, jer smatramo da se većina restoranskih kuhinja točnije predstavlja kroz jela s osnovnog dijela menija. Ovdje, međutim, nismo imali izbora, jer je pita od limuna daleko najbolja stvar koja se za Prvi maj mogla pojesti u Posestvu Pule, prekrasnom mjestu udaljenom sat do sat i pol vožnje od Zagreba (zavisno o raspoloženju slovenske granične policije).
Posestvo Pole nalazi se u Trebelnom, iznad sela Mokronog, desno od Šmarjeških Toplica ili Dvorca Otočec. Da biste došli do tog veličanstvenog imanja gdje spavanje košta 300 eura na noć, morate se još provesti kroz nekoliko malih sela, pa kroz duboku šumu, kako biste napokon stigli pred aristokratski ulaz i kompleks sastavljen od niza što starih što novih drvenih kuća, u kojima su restorani, spa i luksuzni hotelski smještaj. Velik dio imanja posvećen je konjima. Konji vas katkad doslovno gledaju dok jedete, jer je jedna od njihovih nastambi povezana s glavnom blagovaonicom. Čak su i toaleti obilježeni konjima: grafem džokeja izvješen je na ulazu u muški WC.
Najefektnija mikrolokacija u Posestvu Pule idilični je proplanak s fantastičnim pogledima na okolna brda i šume, i s prekrasno uređenim travnjacima nad kojima ptice grabljivice patroliraju duž slovenske i hrvatske granice. Na tom su proplanku postavljeni stolovi za ručak. Zrak je čist i mirisan, kao da je dolepršao iz romantičarskih pastorala iz 19. stoljeća, usluga besprijekorna, a vinska ponuda uzbudljiva i originalna.
Posestvo Pule , gdje dolazimo od njegova otvaranja prije više od deset godina, predstavljalo bi najbolji mogući izbor za luksuzni ladanjski vikend ili tek ručak, da se hrana barem donekle može uspoređivan s ambijentom. Nažalost, ne može. Za Posestvo Pule prvi smo put čuli sredinom prošlog desetljeća (imanje se otvorilo 2006.) kad smo negdje pročitali da ondje kuha chef koji je radio u londonskom Savoyu. Pa smo postali relativno česti gosti. Klasični, hotelski fine dining iz onih godina, bio je dovoljno korektno izveden i neinvazivan da nas nije smetao. Priroda, ambijent i vina učinila su sve ostalo.
Danas je, međutim, Posestvo Pule školski primjer lažnog, fejkanog fine dininga, što je jedna od restoranskih kategorija, koje treba izbjegavati. Evo zašto je Posestvo o Pule lažni fine dining. Prvo,u njihovu meniju nema ni trunka moderniteta, ali ni trunka autentičnog gastronomskog klasicizma. Riječ je naprosto o bezidentitetskom fine diningu, koji pokušava koristiti donekle kompleksne tehnike i zloupotrebljavati ideologiju lokalnog: naime, lijepo je što Posestvo Pule koristi lokalne crne svinje i skutu iz obližnje mljekare, no njihov chef s tom robom ne čini ništa osobito.
Drugo, mnogo gore: kada se nađete u kontekstu fine dininga, očekujete u najmanju ruku da su sastojci perfektno obrađeni. Što nam se nažalost, nije dogodilo. Roastbeef koji smo dobili za predjelo bio je skoro potpuno sirov, što je okej, ali je bio toliko predebelo rezan da se nije mogao žvakati. Svinjski odrezak pokazao se još većim promašajem. Meso je bilo toliko prepečeno da nije zadržalo ni milimetar ružičastih nijansi, te je postalo tvrdo i drvenasto. Kada su obje bjelančevine koje ste dobili potpuno pogrešno obrađene, poželite restoranu dati vrlo nisku ocjenu.
Što ipak nismo učinili zbog dobrog deserta, i zbog zgodne teksture crnih raviola sa salatom od šparoga, koja je bila uzorno hrskava i prelivena zaista ukusnim, jako aromatičnim i optimalno kiselim dresingom.
Slovenska kuhinja upravo doživljava svoje povijesne vrhunce, za koje su zaslužni brojni hrabri, inovativni i tehnički kompetentni chefovi. Kuhinja u Posestvo Pule dosadna je i nestrastvena, tehnički nekompetentna te podsjeća na neki bezlični hotel u centru Ljubljane, a ne na Anu Roš, Jorga Zupana, Janeza Bratovža, Juru Tomiča, Luku Košira ili sjajnu ekipu iz Gostilne Repovž. Zaista je šteta da tako spektakularno imanje pati od tako nezanimljive i površne kuhinje. Uz dosadni takozvani fine dining Posestva Pule, uživali smo u briljantnom Organicku Acija Urbjasa, jednog od najvažnijih slovenskih modernih vinara, a jako nas je razveselio i crvenkasti sivi pinot Luna lokalne vinarije Kobal. Ružičasti Taittinger sjajno se uklopio u bukolički, nenadmašivi ugođaj Posestva Pule.
POSESTVO PULE
Trebelno, Slovenija
HRANA 3/5 VINA 4/5 POSLUGA 4/5 AMBIJENT:+5/5 (stolovi na proplanku)
kreditne kartice Visa i MasterCard
