U subotu oko dva dvije su nonice glasno uživale u ručku u manjoj blagovaonici pulske Vodnjanke. S osobitim su zadovoljstvom, na specifičnoj pulskoj mješavini talijanskog i hrvatskog, komentirali njok s domaćim pekmezom od šljiva. Kad bi se snimao igrani film o staroj Puli, jučerašnji bi scenu trebalo rekonstruirati.
Pulske penzionerke sjedile su za stolom ispod crne ploče na kojoj je bio ispisan subotnji Vodnjankin jelovnik :marinade, riblja juha, brudet, šarag, trilje, moli, orada, škombre, tjestenina s bijelim ili crnim tartufima, boškarin, teletina…Osim paste s bijelim tartufima ništa nije skuplje od 100 kuna.
Naručili smo po tanjur marinada, dakle malih ribljih predjela i po tanjur frigane i pohane ribe. Prvi je tanjur izgledao perfektno jednostavno i čisto: kuglica paštete od orade u kojoj srećom nije bilo sirovog češnjaka, srdela u marinadi od slatkog luka, inćun mariniran s paprikom, komadić skuše i konfitirane palamide.
I svaki je ovaj zalogaj bio izvrstan, a posebno inćun koji je zadržao okus žive ribe, i srdela: srdele na savor često gube teksturu, no ova je upila sve bogate okuse marinade i uspjela zadržati čvrstoću mesa.
Glavno jelo izgledalo je još jednostavnije; dvije frigane triljice, jedan mol, par pohanih inćuna i komad pečenog šarga. Radilo se o čistoj apoteozi jednostavnosti u lokalnoj gastronomiji. Mali je oslić imao savršeno bijelo, pahuljasto, sočno meso, triljice su bile uzorno mineralne, a inćuni bogati i hrskavi. Svaki element ovog jela ne samo da je bio prepun čistih okusa, nego je imao uzornu teksturu, baš by the book. Krumpirova salata s crvenim radičem vjerojatno je najfinija koju smo dosad probali u Hrvatskoj. Za desert nažalost nismo imali vremena.
Pulska Vodnjanka spada među najbolje hrvatske restorane u žanru svježe, lokalne i jednostavno pripremljene hrane. Preciznošću pripreme svježih sastojaka i čistim prezentacijama, pulska Vodnjanka spektakularizirala je jednostavnost. Vinska karta sadrži nekoliko izvrsnih buteljki poput Claijeva Svetog Jakova, Medeine Punta Grece ili Atima. Šteta je što nemaju ni jedan pravi pjenušac.
Vodnjanka ne radi nedjeljom i još nekoliko dana ne prima kreditne kartice. Aplicirali su za kartice, ali im POS nije stigao, pa u predvorju restorana pošteno i uočljivo piše cash only. Zaista izvrstan ručak uključujući buteljku Svetog Jakova, platili smo oko 700 kuna.
Pula, Dinka Vitezića 4
HRANA 4/5 VINA + 3/5 AMBIJENT -4/5 SERVIS 4/5
