Kad smo neki dan ondje ručali s Dinom Kušenom, uvoznikom Haut Briona i Billecart Salmona, osoblje My Waya pokazalo nam je minijaturno pečeno pile koje, kad izađe iz pećnice, teži manje od pola kilogram i izgleda neodoljivo privlačno čak i neljubitelje piletine poput nas. Mali pilići rastu na otvorenom, na jednoj farmi kraj Ludbrega, i predstavljaju središnji dio Tradcionalnog zagrebačkog obeda, novog elemenata u ponudi My Waya kojeg će ovaj restoran s konobarima u bijelim sakoima i leptir mašnama pokušati institucionalizirati kao jedno od središnjih mjesta svog identiteta.
“Tradicionalni zagrebački obed” (bez j, da bi se naglasio kajkavski utjecaj na zagrebački govor) sastoji se, dakle, do ajngemahteca, zatim kuhane govedine s umakom od svježe naribanog hrena i juhe te cijelim pečenim piletom ili pak pohancima od ludbreških pilića. Uz piletinu se, naravno, servira rizi bizi. “Zagrebački obed “ za dvoje košta 320 kuna, što je približno cijeni dnevnog menija u Bistrou Esplanade.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li gradska restoranska publika prihvatiti poziv na zaista najtradicionalniji, desetljećima i desetljećima kodificirani zagrebački nedjeljni obiteljski ručak. Činjenica je da se rekonstrukcijom zagrebačkih prehrambenih običaja već dugo godina sustavno ne bavi niti jedan važniji restoran, što može biti My Wayova prednost na sve kompetentnijem gradskom ugostiteljskom tržištu.
I dok je, dakle, “Tradicionalni zagrebački obed “ potpuna inovacija u My Wayovoj ponudi, s gospodinom Kušenom kušali smo nekoliko drugih jela s novog menija ovog restorana u strogom gradskom centru. Osobito dobar dojam ostavili su gotovo perfektno pečeni chateaubriand serviran s povrćem na maslacu, i vrlo precizno kuhane tagliatelle s vrganjima i rezancima bifteka.
Chateaubriand odražava orijentaciju My Waya prema klasičnom restauraterstvu, baš kao i crepes Suzette koje se, naravno, priređuju za stolom. My Way, s jedne strane, želi podsjetiti na vremena kad su u svim boljim restoranima konobari morali nositi leptirke i kad se puno hrane dovršavalo za stolom (zanimljivo je napomenuti da je i Esplanadin Zinfandel ovoga proljeća imao jelovnik s flambiranim jelima), dok s druge strane nastoji popuniti očiglednu rupu u središtu Zagreba, kada je riječ o ribljim restoranima. My Way će, naime držati i škampe i vrhunsku jadransku ribu kad je bude na tržištu. “Tradicionalni zagrebački obed,” klasična hotelska kuhinja, živa riba, rakovi i sve to na jednom mjestu prilično su složen logistički i kuharski zadatak. Vidjet ćemo kako će ga My Way rješavati.
