Veganšpek je odličan koncept.Na istom mjestu možete jesti i tempeh i tofunezu i krvavi biftek. Veganšpek je izvrsno uređen. Njegovi veliki izlozi sa šank stolicama, bijeli zidovi i svjetlo drvo čine taj prostor jednim od modernijih lokala u gradu, a opet ostavljaju jako prijateljski dojam. Konobari su ljubazni i simpatični.
No, u samom DNK ovog danas otvorenog bistroa u Tomašićevoj ulici blizu centra Zagreba, leži Veganšpekov strateški problem. Čini se da ondje preziru uživanje u hrani. Ili da im uživanje u hrani nije važno. Snažan statement protiv hedonizma i gastronomije vidljiv je već iz postave stola, gdje se umjesto maslinova nalazi obično sjemenovo ulje. Kad smo tražili maslinovo, nismo dobili ništa lokalno, istarsko ili dalmatinsko, nego talijansko ulje s etiketom na njemačkom jeziku.
Za predjelo smo naručili waldorfsku salatu, koja je bila korektna i bezukusna. Za dobru waldorfsku salatu presudni su hrskavost i kiselina jabuka i hrskavost oraha. Ovoj je salati jako nedostajala kiselina, dok se orasi uopce nisu osjetili. Za glavno jelo izabrali smo lignje punjene smeđom rižom u umaku od meda. Lignje nisu bile loše, dok je riža bila nejestivo prekuhana. No, to nije problem. To je tehnička greška koja se može ispraviti. Problem je što cijelo to jelo, skupa s gustim smeđim umakom, nije imalo skoro ništa okusa, i baš nimalo živosti. Malo čilija i/ili korice limete ili sumaca, oživjelo bi ovaj hibernirani tanjur. I druga jela s današnjeg menija djeluju podjednako dosadno. Zaista nije dobro kad novi restoran starta s pilećom Cezarovom salatom ili paniranim pilećim fileom.
Sendvič od jezika, pak, spada među rijetka zanimljiva jela na meniju, koji je još pun integralne riže, čičoka, daikona i seitana. Od svih se tih sastojaka mogu napraviti živahna i zaista ukusna jela. Pod uvjetom da su vam okusi bar jednako važni kao nutricionizam. Vinska karta je smiješna, jer sva vina osim Geržinićeve malvazije i jednog plavca, dolaze iz slavonske vinarije Iuris. Sretna je okolnost da Iuris ne uzgaja i malvaziju.
Veganšpek je smiješno jeftin. Waldorfsku salatu, lignje i tri čaše vina platili smo 120 kuna. Dnevni meniji, po jedan veganski i mesni, koštaju 45 kuna, a najskuplji na meniju je, naravno, biftek za 135 kuna. Zagrebu neophodno treba pristojni vegansko vegerarijanski restoran sa zbilja ukusnom hranom. Željeli bismo da Veganšpek to jednom postane.
