Sakura, japanski restoran što su ga ovih dana u Zagrebu otvorili Kinezi, podsjetila nas je na azijske taverne u malim ulicama pokraj središnjih lokacija velikih europskih gradova. U jednom smo slično uređenom i još sličnije koncipiranom restoranu jeli blizu berlinskog Regenta, a nekoliko ih se nalazi na potezu od Albertine preko Opere do hotela Bristol u Beču. Glavne su značajke tih restorana da su jednostavno uređeni, pokrivaju što više popularnih formata japanske i azijske kuhinje i da nisu skupi. Naravno, nisu ni osobito uzbudljivi.
Ambijentom Sakure u Frankopanskoj dominira razmjerno toplo drvo. Zgodno je što se u izdvojenom dijelu blagovaonice može sjediti na strunjačama. S druge strane, ne znamo što bi mislili o golemom aranžmanu od umjetnog cvijeća koji bi trebao imitirati trešnjine grane u cvatu; sakura znači trešnjin cvijet.
Sakurin meni je pregolem. Sadrži valjda stotinjak jela. Uz sve moguće sushije, sashimije, specijalne rolice (ona s jastogom košta samo 140 Kuna) tu su ramen, gyoze, bezbroj noodlesa, riža s curryjem, tempure, tartari i salate. I ništa nije skupo. Većina kuhanih jela košta od 50 do 70 kuna a plata s deset nigirija s tunom stoji 140 kuna, dakle 14 kuna po nigiriju, što je jeftino. Tu je, naravno, i sushi boat, koji u najvećoj verziji sadrži čak 60 rolica i feta sirove ribe.
E sada, glavni je Sakurin problem što ta hrana nije ništa zbog čega bi se gost poželio vraćati. Ona je ugodna, tehnički uglavnom korektna, ali gotovo plastična u svojoj bezokusnosti. Radi se o još jednom tipičnom azijsko-europskom mediokritetskom restoranu.
Drugi je Sakurin problem što su njeni sastojci mahom prosječni: nema ni masne tune ni hamachija ni jegulje. Treći je problem prekomjerno korištenje majoneze, od flambirane tune do lobster rolla.
Danas smo za predjelo naručili vijetnamske rolice punjene svinjetinom koje su bile uzorno hrskave ali potpuno bezokusne, i harumaki yasai. Harumaki yasai je u stvari kineski spring rolls s povrćem iz zagrebačkih kineskih restorana poput Asie. Nije loše, ali nije baš ni posebno.
Zatim smo naručili hrpu sushija. Nigiri je dobro konstruiran, ne raspada se i ne ostavlja loš dojam, ali nije mnogo bolji nego u zagrebačkim sushi dućanima. Sakura je ipak restoran a ne sushi shop, pa gost očekuje malo više okusa i teksture. Nigiri s flambiranom tunom ubijen je majonezom s wasabijem. Jedino je gunkan s tartarom od tune imao bilo kakav artikuliraniji okus. To je ujedno i jedino jelo koje bismo poželjeli ponovo naručiti.
Mochi su bili ponovo korektni, ali i neutralniji nego drugdje. Lista piva je dobra, od Sappora do Zmajskog; Vinsku listu izvlači Coronica na čaše, dok je posluga izvrsna, ljubazna i efikasna, daleko iznad razine kuhinje. Zbog niskih cijena i golemog izbora hrane koja se dijelu Zagrepčana i dalje čini egzotičnom, Sakura bi mogla preživjeti.
Frankopanska 11, Zagre
HRANA -3/5 AMBIJENT 3/5 VINO I PIVO 3/5 SERVIS 4/5
Sve kreditne kartice