Baš smo stigli iz Istre. U Istri je bilo sunčano, toplo i pomalo bajkovito, kao i uvijek u rano proljeće. Pa nas je dočekala zagrebačka vrućina. Oko pola tri iPhone je pokazivao 23 stupnja. Ne znamo je li ikad u veljači u Zagrebu zabilježena tako visoka temperatura, ali znamo da je se ne sjećamo.
Pa smo otišli u Okrugljak, veliki, točno 106 godina stari restoran s jednim od najljepših vrtova u Zagrebu, gdje već godina obilježavano početak sezone al fresco ručkova i večera. Ugođaj je, naravno, bio fenomenalan; zimsko je sunce grijalo kao svibanjsko, a neki su gosti tražili stolove u hladu. Potok je šumio kao da je sinoć pao oveći pljusak.
Mi smo ostali za sunčanim stolom, gušterski upijali toplinu i uživali u Volarevićevu pošipu, jednom od trenutno najfinijih dalmatinskih bijelih vina. Naručilo smo patku. koju su upravo skinuli s ražnja. “Dobar timing” prokomentirao je simpatični konobar.
Patka je bila sočna, bogata, vruća i hrskava. Uz ovo izvrsno mesu dobro se složio hrskavi, topli kruh, pečen oko podneva. Okrugljak ima svoje uspone i padove, dobre i loše strane.
Ali, svjež kruh s debelom hrskavom korom i precizno pečena životinja, koja je upravo stigla s otvorene vatre, uz zaista spektakularan ambijent, vrijede odlaska na Mlinove. Naš prvi zagrebački ručak na terasi platili smo 650 kuna. Više nego dobra vrijednost za novac.