U utorak navečer službeno se otvorila porečka riva. “Otvaranje” rive zapravo označuje početak prave turističke sezone, koja u Poreču i Istri funkcionira razmjerno dobro s obzirom na okolnosti. Naravno, sve to nije ni blizu lanjskim brojkama, ali dva najbolja restorana na porečkoj rivi, Spinnaker i Sveti Nikola, jučer oko devet bili su jako dobro popunjeni.
Mi smo sjeli u Spinnaker, restoran koji se u zadnjih par godina profilirao kao veoma dobar gastronomski bistro, koji je na posebnim večerama uspio ugostiti nekoliko zaista najboljih hrvatskih chefova: u Spinnakeru su kuhali Rudi Štefan, Goran Kočiš i Hrvoje Zirojević.
Spinnaker je otvorio ljeto novim degustacijskim menijem od šest sljedova (plus amuse bouche i petits fours). Meni je uglavnom lokalne naravi. Sadrži tunu, boškarina, brancina, hobotnicu, vongole, smokve… Kuhanje je vrlo samopouzdano i tehnički iznimno dobro. Trebalo bi doduše izbaciti neke pomalo zastarjele postupke poput sferifikacije balzamica, ali to su tek manji, rubni konceptualni problemi.
Ono što je zapravo važno u Spinnakeru jesu čisti, hedonistički okusi, lijepe prezentacije i preciznost u kuhanju. File brancina s vongolama bio je sočan i intenzivno ukusan, što se baš ne očekuje od uzgojene ribe. Tartar od tune narezan rukom izvrsno se složio s podlogom od hrskavih krastavaca. Hobotnica je bila toliko mekana da se doslovno mogla rezati vilicom, bez noža. Uz jučerašnju smo večeru popili po buteljku Cattunarove Colline i Benvenutijeva Anno Dominija; oba su vina još jednom pokazala da malvazija voli odležavati.
Spinnaker, koji je i jelovnik i vinsku kartu stavio na tablete što je svakako pohvalno, prije smo doživljavali kao restoran za poslovne ručkove. Ove je godine postao vrijedan dugih privatnih večera.
