Evo zašto mislimo da je roštilj u Starom kotaču najbolji ili jedan od najboljih Zagrebu, što šokira brojne naše čitatelje. Prvo, pljeskavice i ćevapi su rahli, a ne nabijeni i paštetasti. Forme mljevenog mesa u Starom kotaču nisu vidjele zamrzivač.
Drugo, mljeveno meso u Starom kotaču bitno je manje masno nego u golemoj većini zagrebačkih roštiljarni. Zagrebačke roštiljarne pripremaju smjesu za ćevape s ukupno 40 do 43 posto masnoće.
Čini nam se da mljeveno meso u Starom kotaču nema više od 30 posto masnoće, što ga čini značajno lakše probavljivim, bez onog groznog, teškog aftertastea, koji vam se često kad izađete iz većine drugih roštiljarni. I treće, porcije u Starom kotaču nisu prevelike, tako da cijeli dan ne morate biti zatočenik jednog jedinog jela.
Naši ćevapi i pljeskavica koje smo pojeli u četvrtak oko podneva bili su uobičajeno izvrsni sočni i lagano zadimljeni. Sve je drugo u Starom kotaču nažalost, loše do grozno. Pivo je ograničeno na dva do tri brenda Zagrebačke pivovare. Prije su držali i točenu Bavariu. Nema ni jedne buteljke vina, a izbor litrenki je depresivan.
Prije su držali buteljke Zelenog silvanca iz Orahovice. Kruh spada u karitativno vojničku kategoriju prehrambenih proizvoda. Stari kotač dobro radi, ali je potpuno nerazumljivo zašto se ne želi barem malo modernizirati. S dvije-tri buteljke, par pristojnih priloga, neznatno finijim kruhom i nešto boljim salatama imali bi veći cash flow. Ovako, Stari kotač izgleda kao prigradske zagrebačke gostionice od prije pola stoljeća. A i cijene kao da su došle iz prošlog stoljeća (biftek košta sto kuna).
STARI KOTAČ
Petrovaradinska, Zagreb
HRANA +3/5 PIĆA 0/5 SERVIS 2/5 AMBIJENT 3/5 (terasa)
