O Takenoku smo u protekle dvije godine često pisali. Otkako se prvi japanski restoran preselio iz Kaptol Centra u izloge Gundulićeve ulice, ondje je sve bilo okej, fino, zabavno, ali nekako neuzbudljivo i neenergično. Zapravo, duboko mediokritetski. Mediokritetska bolest tipična je za restorane srednjih godina, u koje se Takenoko ubraja.
Sashimi
Onda je ovih dana Takenoko uveo radikalno novi jelovnik, koji ga je vratio u kontekst Dylanove Forever Young. Prvo, Takenoko je počeo držati svježi, pravi wasabi u korijenu, za što lobiramo već godinama. Wasabi u korijenu razlikuje vrhunske japanske restorane od ostalih japanskih restorana. Bilo bi, međutim, dobro da wasabi ribaju za stolom, pred gostom. Drugo, Takenoko je u svoj jelovnik uvrstio velike škampe. Spoj vrhunskih škampa i azijske kuhinje potencijalno je golema strateška prednost hrvatske gastronomije.
Treće, Takenoko je uveo vrhunsku japansku jegulju, koja se već povremeno mogla pronaći u hrvatskim restoranima, ali uz izrazito neredoviti nabavu. Sada bi nabava trebala biti u redu. Četvrto, Takenoko je osmislio nekoliko novih, uzbudljivih jela koja pripadaju ozbiljnom fine diningu. Pho s golemim škampom, školjkama i kuglicama od škampa posut s puno korijandera, jedno je od najboljih jela koja se trenutno mogu pojesti u Hrvatskoj. Kamenica u panko mrvicama s repom škampa, fileom zubaca i bisqueom od škampa ne zaostaje puno.
Dimljena jegulja sa salatom od komorača i grejpa
Takenoko je u srijedu popodne bio na najvišoj gastronomskoj razini otkako postoji. Zadrži li taj nivo čiste i plemenite pripreme hrane, Takenoko postaje kandidat za najvišu ocjenu. Vinska karta nešto je bolja nego ranije, ali i dalje pomalo zastarjela, neuzbudljiva i s nekim trećerazrednim etiketama koje ozbiljni restorani naprosto ne drže.
