Diklo je malo mjesto kraj Zadra, blizu Petrčana gdje se danas nalazi Falkensteiner i Borika gdje se prije više od četrdeset godina otvorio za ondašnje kriterije luksuzni hotel Barbara, na čije je otvorenje navodno trebala doći Barbara Streisand. Američka diva nije došla u Borik, što ipak nije bitno narušilo tek nastajući osjećaj dalmatinskog glamura u vrijeme kad su stranci s velikim autima počeli dominirati jadranskom obalom.
Tih godina uoči Titove smrti, Diklo je bilo nerazvijeno selo u kojem su se miješali pastiri s velikim ovčjim stadima, lokalni stari ribari koji kao da su došli iz klapskih pjesama i zagrebački vlasnici vikendica u prvom i drugom redu kraj mora. Danas je Diklo preizgrađeno, s nekoliko ekscesno ružnih kuća čijim bi arhitektima trebalo oduzeti radnu dozvolu. No , more je i dalje kristalno čisto i mirisno, a šljunčane plaže mirne.
Turistički ured nalazi se na istom mjestu gdje je bio prije 45 godina, točno usred sela, skoro preko puta danas potpuno zapuštenog odmarališta zagrebačke tvrtke Janko Gredelj; Gredeljevi su radnici svojedobno činili važan segment lokalne turističke populacije. Na zadnjoj autobusnoj stanici par metara od mora i danas radi Taverna, jedna od najstarijih zadarskih gostionica.
Prije mnogo godina Taverna je prodavala svježu plavu ribu, nešto bijele ribe, pokojeg jastoga i konvencionalni roštilj: bez pljeskavica i ćevapa nije se moglo. Pred Tavernom se skupljalo najviše Mercedesa s njemačkim tablicama u cijelom kraju. Taverna se u međuvremenu udvostručila. Dobila je novu unutarnju blagovaonicu i novu terasu. Meni se multiplicirao negdje u devedesetima ili početkom dvijetisućitih, pa sada sadrži valjda stotinjak jela opće prakse, što nikako nije dobro za bilo koji ozbiljan restoran. No, troje klinaca koji su u nedjelju oko jedan sa svojim tatom ušetali u Tavernu, htjeli su jesti samo bolognese. I što se tu može? Takva je sudbina turističkih gostiona na moru.
Taverna, srećom, nije samo turistička zalogajnica. Kad smo pitali za svježu ribu, ponosno su nam donijeli oval s divljim oradama, jednim opakim brancinom, ovčicama i kovačima. Riba je izgledala izvanredno. Srećom, jednako su je dobro ispekli, pa smo zaista uživali u sočnoj, mineralnoj oradi. Krumpir je bio ljetno sladak, kao i skoro prezrele rajčice u salati. Velikim je škampima nedostajao onaj raskošni slatko-morski okus vrhunskih rakova; pretpostavljamo da su bili smrznuti. Zato su gropi na gradelama bili savršeno svježi, opako jodirani i potpuno neodoljivi. Mogli bismo ih jesti do prekosutra.
Taverni nedostaje dobro ulje, dobar kruh i niz detalja koji čine razliku između lokalne gostione i ozbiljnog restorana. No, vinska je lista začuđujuće zadovoljavajuća, pa sadrži čak i Birin Grk i Fakinovu Malvaziju, koja se toči na čaše. Posluga je bila besprijekorna . Taverna je gostionica koja dolazi iz emotivnog repertoara jadranskih pjesama Arsena Dedića. Svratite li u Diklo svakako je potražite, pod uvjetom da svježu oboritu ribu želite plaćati po zagrebačkim cijenama. Mi smo ručak u Taverni platili oko 1350 kuna.
