“Želite li rare ili blue?” pitao nas je ultraljubazni konobar konobe Tipico Green Garden, kad smo jučer naručili biftek. Odgovorili smo da bismo htjeli medium rare . Čovjek je zapisao, a nama je bilo drago da smo u rukama osoblja koje zna svoj posao. Stoga smo se još više razočarali kad smo dobili medium plus biftek, koji je bio crven tek u samoj sredini, na najdebljim mjestima. Gospodin koji na otvorenoj vatri peče steakove postigao je odličan efekt Maillardove reakcije. Meso je bilo tamnosmeđe, sa svega par polucrnih crnih tragova, jako ukusno, sve by the book i sve smo pojeli, ali je nažalost ostalo na grillu bar dvije do tri minute predugo.
Osim toga, tanjur nije bio vruć, a steakovi se baš uvijek moraju servirati na vrućim tanjurima. Ne postoje iznimke. Preciznost se uči i detalji se uče. Podjednaka tehnička pogreška dogodila se i kod drugog glavnog jela, rajčica punjenih satarašom i gratiniranim feta sirom. Ovaj recept zvuči izvrsno i baš ljetno. I jelo je bi vrlo ukusno. Ali, ako želite ouniti rajčice morate ih izdubiti, posoliti pa okrenuti na otvorenu stranu i par sati čekati da se ocijede. Rajčice u Tipicu nisu bile ocijeđene, pa su ostale dosta vodene.
Šteta je što su glavna jela pokvarila dojam vrlo dobrog predjela. Srdele na savor zaista su bile prepune okusa, dok je mozzarella s medom zanimljiva i efektna (ako se ponavlja problem vode iz rajčica). Šteta je, nadalje, što poslužuju grozan kruh iz supermarketa, kakav ne bi trebao ući ni u jedan ozbiljniji restoran i što je ulje neutralno . Kruh i maslinovo ulje su elementi već na početku objeda čine značajnu razliku.
Usprkos svim ovim zamjerkama, Tipico je jako šarmantno mjesto. Tipico je smješten u zaleđu Rovinja, blizu autokampa Valalta, u zaista idiličnom zelenom ambijentu. U šumici ispred restorana pase nekoliko vrlo lijepih konja, a prostorom oko Tipicovih terasa patrolira golemi osmogodišnji šarplaninac Bel, dražesni pas nježnog srca i blage naravi.
Bel, veći od najvećeg vuka u zagrebačkom Zoološkom vrtu, zapravo je umiljata beba koju su vlasnici restorana usvojili. Tipicov jelovnik pametno je koncipiran. S jedne strane, on sadrži uobičajena turistička poglavlja: carpaccio ovaj ili onaj, nešto uzgojene ribe, nešto konvencionalnih pasti i rižota. S druge strane, Tipicov je meni osobito snažan u veganskim i vegetsrijanskim jelima (bar desetak opcija), kao i u steakovima od bifteka do fiorentine .
E sada , sve to treba znati skuhati. A kuhanje se neprekidno uči i kad mislimo da znamo puno, zapravo znamo nedovoljno. Zato bi možda bilo dobro da ekipa Tipica najesen upiše AZRRI-jeve gastronomske tečajeve na Gortanovu brijegu. Uz tehnički preciznije kuhanje i kraći meni, Tipico bi osim što je ugodan i simpatičan bio i vrlo dobar lokal.
