Tartufata nije osobito dobar proizvod. Tartufata je mješavina šampinjona i sličnih gljiva, s nekoliko postotaka tartufa i s puno ulja od tartufa (koje je najčešće kemijski produkt) koje svakom jelu daje onu fejkanu aromu tartufa što više podsjeća na zagoreni češnjak nego na pravu stvar. Utoliko je besmisleno koristiti tartufatu kao podlogu za najskuplju pizzu u Zagrebu.
Riječ je o pizzi Toscana koja se peče u pizzeriji Toccare u Vukomercu, zelenom dijelu istočnog Zagreba. Također, bilo bi puno bolje da na pizzu ribaju svježe crne tartufe umjesto podnošljivih ali nedovoljno dobrih indiferentnih listića crnih tartufa iz teglica. Toccare nije loše mjesto. Naprotiv, ekscentrično je civiliziran, gotovo prosvjetiteljski lokal u svom kontekstu. Kontekst istočni industrijsko-ruralni dio Zagreba. Toccare je, naime, smješten u relativno novim stambenim zgradama između Agrokorovih tvornica i zelenog Vukomerca.
Ni pizza nije loša. Radi se o solidnoj, vrlo ugodnoj i tek malo palačinkastoj verziji napoletane, s lijepim leopardovim uzorkom i s ponešto vrhunskih sastojaka. Pršut od toskanske divlje svinje briljirao je na pizzi Toscana. Bresaola na pizzi Lombardija također je bila fina, a ni vrganji na Lombardiji nisu bili loši, premda ne posve svježi. Toccareov se jelovnik sastoji od osamnaest pizza nazvanih po talijanskim regijama, koje koštaju između 60 i 149 kuna, i par konvencionalnih jeftinijih pizza. Tu je još i nešto tjestenine i mesnih i ribljih jela. Što je sve okej.
Problem je, međutim, u očiglednom neskladu između ambicija i stvarnih dometa. Kao što na pizzu od 149 kuna ne smijete stavljati tartufatu, tako u pizzeriji s tim rangom cijena na stolu ne smijete držati anonimno i bezokusno maslinovo ulje. Isto tako, izbor piva ne smijete limitirati na dosadne boce Karlovačke pivovare, jer gosti koji žele gourmet pizzu vjerojatno ne žele piti Karlovačko ili Heineken. Golemi jaz između ambicija i dometa vidi se i u ponudi vina, koja nije loša: rekli bismo da se radi o solidnoj trojki. Vrlo ljubazni konobari, međutim, ne znaju baš ništa o vinu (što nije njihova greška, nego greška njihova menadžera ili vlasnika pizzerije koji ih nisu educirali).
Evo kako je to danas izgledalo. Naručili smo Teran Franca Armana iz 2015. godine. Vino je došlo na stol pothlađeno, ali ga je konobar svejedno stavio u kiblu s ledom. Još je mnogo gore što konobar nije otvorio vino pred nama, niti nam je ponudio da probamo vino. Kad smo vino sami natočili, ono je žestoko zaudaralo po čepu. Požalili smo se konobaru da vino ima pokvareni čep.
Čovjek uopće nije razumio o čemu govorimo, ali je svejedno odmah zamijenio bocu kad smo mu objavili da se vino koje zaudara po čepu ne može piti.
Druga je buteljka bila okej, no važno je naglasiti da konobari u Toccareu, skupoj pizzeriji koja na karti drži više od dvadeset vina, ne znaju da se vina moraju otvarati pred gostom, da gost mora probati vino i da konobari, a ne gost, moraju točiti vino. O pogrešno određenim cijenama pojedinih široko dostupnih vina, koja su u Toccareu bitno skuplja nego u Vinodolu ili Okrugljaku, ovom prilikom nećemo ni govoriti. Pizzeria Toccare simpatično je mjesto s vrlo solidnom pizzom i dobrim namjerama kojem, nažalost, nedostaje puno profesionalnih znanja.
TOCCARE
Vukomerečka ulica 36, Zagreb
PIZZA +3/5 VINA 0/5 (izbor je dobar,ali osoblje ne zna apsolutno ništa o vinu) SERVIS 3/5 (zbog iskrene ljubaznosti i brzine konobara) AMBIJENT 3/5
kreditne kartice Visa, Mastercard, Maestro
