Kaže se da restorani u kojima jedu chefovi moraju biti dobri. Tomaseo na šibenskoj rivi baš i nije. Sinoć smo u Tomaseu zatekli sjajno raspoložene murterske chefove Vjeku Bašića i Antu Božikova, pa gospodina koji za njihove restorane izranja školjke, dok je najveći stol u blagovaonici zauzela grupa Istrana, uključujući braću Chiavalon (Istrani su, koliko smo uspjeli čuti, razgovarali i o utjecaju medija na industriju hrane). Na sjajnu se atmosferu nije, međutim, nadovezala hrana. Pašteta od kozica i carpaccio od dimljene tune bili su, recimo, prosječni, dok riżoto s goveđim repom nije bio rižoto, nego neko zbunjeno jelo s posve pogrešnom teksturom i premalo okusa.
Brbavice su srećom popravile dojam , dok su sirevi malog proizvođača iz Pakova sela čije ime nismo mogli doznati, bili uvjerljivo najbolji dio večere: zreli, a još uvijek jako svjeżi, s finim mliječno fermentacijskim okusima. Par listića timijana lijepo su se slożili sa sirom.
Osim što kuhanje baš nije na visini, i Tomaseov meni doima se pomalo starinski, pun ziheraških jela koja su prije više od deset godina bila popularna u mainstream restoranima.
Tomaseo zapravo ima problem s identitetom. On nije ni autentična konoba, ni restoran s ozbiljnim kuhanjem. 
Možda bi mogao biti steakhouse, i možda smo pogriješili što nismo naručili bifteke ili janjeće kotlete, ali oni su se nekako izgubili u hrpi indiferentnih jela na meniju. Vinska karta nije loša, s par dobrih vina iz šibenskog kraja. Izbor žestokih pića, koji uključuje Delamain, prilično je reprezentativan.
TOMASEO
Obala Franje Tuđmana 8, Šibenik
HRANA -3/5 VINA 3/5 AMBIJENT -3/5 SERVIS 3/5
sve kreditne kartice
