Kad se krajem prošle godine otvorio, il Ponte chefa Stjepana Vukadina izazvao je dosta pompe u lifestyle medijima. Vukadin je napoznatiji po svom angažmanu u kulinarskom showu Masterchef. Za hrvatski Masterchef znamo da nije ni približno blizu kvalitete internacionalnih inačica. A koliko su opravdane medijske pompe, hvalospjeva i nagrada dobili Vukadin i njegov Il Ponte, odlučili smo se uvjeriti sami.
Il Ponte se reklamira kao luksuzni fine dining koji koristi lokalne namirnice i kuha s modernim twistom. I dok u nekim jelima uistinu koristi luksuzne sastojke poput foie gras, Il Ponteova kuhinja nema previše veze s fine diningom. Najveći problem restorana je što na papiru kuha komplicirana jela s puno sastojaka, ali okusa nema nigdje. Gotovo svaki tanjur je prilično sličan onome koji mu je prethodio. Bijeli biseri, odnosno tri mozzarelle s tunom, kozicom, cherry konfitom i goveđim carpacciom spojili su se u jedan veliki jednolični blend okusa. Niti jedna kuglica mozarelle nije imala distinktni okus koji bi je razlikovao. Sve što se osjetilo je pesto i malo mozarelle.
Jelo naziva Jakov je pak jelo zbog kojeg bismo se vratili u Il Ponte kad bi baš morali. Jakov je jelo od jakovskih kapica, kozica, prženih njoka od sipe i buzare. Ovo jelo kao da nije izbacila ista kuhinja. Puno dubokih, finih okusa. Zaprženi njoki od sipe kreativni su dodatak jelu koji nije izgubio teksturu u buzari. Buzara je također dobro napravljena sa svim njenim istančanim okusima. Bez imalo razmišljanja najbolji tanjur večeri. Glavna jela, pecorino romano i rebro, vratili su se na razinu prvog tanjura. Pecorino romano je rižoto napravljen s kremom od pecorino sira, tartara od jadranskih škampa i pistacija. Prekuhani rižoto imao je jedan jedini okus, onaj po čemu je dobio i ime. Jadranski škampi se, naravno, nisu nimalo osjetili, a pistacija još manje. Nakon nekoliko žlica, ovakav rižoto postaje teško jesti.
Rebro je već bolje jelo. Goveđa rebra su mekana i poveća, a umak solidno napravljen. Prilozi, rimski njok, mrkva i celer su korektni, ali pomalo dosadni. Jelo pripada konfekcijskim restoranima hotela s tri ili četiri zvjezdice. Deserti također nisu popravili sad već loš dojam. Oni su također na papiru napravljeni s puno sastojaka i izgledaju atraktivno. U stvarnosti su mlaki s jednom notom okusa.
Kroz čokoladni desert mliječne čokolade, namelake od mliječne čokolade, zemlje od tamne čokolade, umaka od bijele čokolade, bračkog varenika i cvijeta soli, osjeti se samo preintenzivni tartuf. Takav desert postaje iznimno naporno jesti nakon dva zalogaja. Drugi desert, naziva Dalmacija, sastoji se od rogača, kakaa, kreme od grčkog jogurta i limuna, gela od smokve i badema. Nije teško pogoditi koji sastojak ovdje dominira. Netko je očito ubacio previše limuna dok se kolač radio. U tome je najveći problem Il Pontea. U svim njegovim jelima okusa nema ili imaju jednu dosadnu i napornu notu.
Chef Vukadin se fokusiran je na to da jela izgledaju luksuzno i atraktivno, a tanjuri izgledaju predizajnirano. U svemu tome očito hvata one koji ga znaju kao Masterchef suca. Primarno se treba pozabaviti okusima svojih jela.
Vinska karta je isto dosadnjikava, ali može se pronaći neko dobro vino poput Vugave Stine s Brača koju smo popili. Izbor na čaše je malen i ograničavajuć. Il Ponte također nudi i koktele za koje nismo imali snage.
Servis je iznenađujuće dobar. Simpatični konobar zabavlja goste pričama i anegdotama i zna sve što prezentira, od vina do hrane. Servis slobodno možemo nazvati najboljim dijelom večeri. Bilo bi korektno od Il Pontea kad bi zaposlili još jednog konobara za terasu kako se siroti konobar ne bi morao brinuti sam o desetak stolova koji su vani. Ukoliko želite neko dobro, novo i uzbudljivo gastronomsko iskustvo Il Ponte nije adresa za vas. Ako želite konfekcijsku hranu, Il Ponte je vaš izbor.
IL PONTE
Kardinala Alojza Stepinca 15a, Trogir
HRANA -3/ jelo Jakov 4 VINA 3 SERVIS 4 AMBIJENT -3
