Engawa je mali, poluanonimni restoran smješten iza Piccadilly Circusa u samom središtu Sohoa, desetak metara od striptease kluba koji se na golemoj ilustraciji preko pola fasade hvali sa 100 plesačica .
Asketski uređena Engawa u vlasništvu je velike japanske ugostiteljske grupe Salt Consortium koja vodi četrdesetak restorana u Tokiju i Osaki i koja se uspjela izboriti za subvencije japanskog ministarstva trgovine namijenjene promociji autentičnih japanskih tradicija i kulture. Što Salt u Londonu čini s Engawom, proglašenom prvim pravim washoku restoranom u Britaniji.
U britanskim restoranima japanski wagyu legalan je tek zadnje četiri godine, nakon punih 13 godina zabrane koju je britanska vlada bila uvela zbog epidemije kravljeg ludila. Nakon 2001. dostupne su bile samo američke i australske varijante wagyua koje se ipak smatraju kvalitativno inferiornima najboljoj japanskoj govedini.
Engawa, što je najvažnije od svega, u Englesku uvozi cijela goveda pasmine Tajima iz prefekture Hyogo. Tajima je jedini pravi Kobe beef, ostalo je wagyu, kako se generički označavaju sve japanske pasmine ili križanci s japanskim pasminama od kojih se proizvodi vrhunska govedina.
Godišnje se uzgoji tek nekoliko tisuća Tajima goveda, a izveze svega par stotina. Sama činjenica da jedina u Engleskoj kupuju cijela goveda, omogućuje Engawi bitno nižu cijenu Kobea od one na koju smo navikli.
U četvrtak navečer probali smo Engawinu govedinu. Ona je toliko mekana i putrasta, da je doslovno ne treba žvakati. Centimetar debele, ružičasto-crvene fete ovog nevjerojatnog mesa doslovno su se rastapale u ustima, baš kao vrhunski iberico ili toro. Osim što je onostrano sočan i mekan, Engawin Kobe prepun je jakog, žestokog okusa crvenog mesa, koji nam je ostao u ustima još satima poslije večere.
Debele šnite Kobea rastapaju se u ustima iz dva povezana razloga. Jedan je visoka intermuskularna masnoća, a drugi još viši postotak nezasićenih masnih kiselina. Pravi Kobe Beef zaista jest kavijar među svom drugom govedinom.
Mali steak koji smo sinoć pojeli, serviran na uglačanom vrućem kamenu, dovoljan je razlog za put u London. Radi se o najboljem komadu govedine koji smo ikad kušali, uz Kobe u njujorškoj Masi prije devet godina, s tim da je Engawin steak bio deblje rezan od Masinog.
Osim govedine, Engawa priprema sashimi, sushi i nekoliko čudnih jela koja utječu na kontroverznu percepciju tog restorana u kojem jedu uglavnom Japanci. Sushi i sashimi složeni su od fantastične tune, no bez uobičajenih dodataka poput mariniranog đumbira ili umaka od soje na kakve smo navikl.
Engavin soja umak ima znatno manje umamija, uz sushi poslužuju rotkvice umjesto đumbira, chef je veliki fanatik vlasca i kumkvata pa se vlasac nalazi u skoro svim jelima, dok je nigiri s tunom posut prahom od kumkvata. Naposljetku, sasvim je neobično da je palačinkom od ježinca i tune dominirao okus parmezana.
Usprkos takvim ekscesima, pojedini gastrokritičari tvrde kako je Engawa najautentičniji japanski restoran u Londonu. Ne smatramo se dovoljno kompetentnima da bi se upuštali u takve procjene, no one i nisu osobito bitne.
Bitna je govedina. Engawina je govedina naprosto nenadmašna, veličanstvena, i pruža jedinstveno gastronomsko iskustvo, koje se pamti godinama. Večeru u Engawi, palačinku s ježincem i torom, nigiri, veliki sushi box, dva Kobe steaka, prosječni novozelandski crni pinot i dvije čaše Taittingera, platili smo 264 funte (oko 2100 kuna).
ENGAWA
2 Ham Yard, Soho, London
HRANA -5/5 ( govedina +5/5) VINA 3/5 AMBIJENT -4/5 SERVIS -4/5
sve kreditne kartice
