Nemamo drugo objašnjenje zašto smo jučer u Zagrebu, praznom i vrelom kao konvetktomat, otišli na pizzu. Možda nam je 36 stupnjeva koliko je pokazivao display u autu pomutilo mozak, možda smo predugo postili, možda nas je uhvatila nostalgija dok smo prolazili kroz stari kvart. Ali eto, jučer u nedjelju u posve praznom užarenom Zagrebu nakon tko zna koliko godina odlučili smo otići na pizzu u Karijolu u Kranjčevićevoj.
Karijolina terasa, cijela u sjeni, bila je posve prazna jer se tenda nije mogla izboriti s vrućinom. Unutra, u sali u kojoj se klima uređaj herojski ali neuspješno borio s vrućinom peći za pizzu, gotovo svi su stolovi bili zauzeti.
Srećom, u Karijoli nije kao po običaju sve zaudaralo po češnjaku s njenih najpopularnijih pizza. Ali bilo je prilično vruće. Ipak, u tim smo tropskim uvjetima na kraju pojeli najlakšu i najljetniju zagrebačku pizzu ikad.
Karijola prezire trendove i konzekventno se drži se svojih davno postavljenih standarda: pizza od tankog hrskavog tijesta, poznatih receptura i korektnih, dobro doziranih sastojaka. Karijola je toliko rock’n’roll da na meniju i dalje hladno drži Miješanu pizzu. Ne Capricciosu ili neki od novih fancy naziva. Miješanu pizzu.
Tu su još i legendarna pizza Kariojla sa svježom rikulom, pršutom i cijelim režnjevima češnjaka koja je godinama bestseler, klasična Margherita, pizze s dimljenom govedinom, mozzarellom di buffala i ostale. Ponuda piva je štura ali dobra, Lager i pale ale od Varionice, još par craftova, ponuda vina ista kao prije sto godina, nekoliko solidnih vina, jedan Miloš i ništa drugo. No vratimo se na pizze.
Naručili smo Miješanu pizzu (ipak nostalgija) koja osim standardnih šunke, gljiva i sira ima i tanke trakice pržene pancete, i Pizzu s koromačem. Miješana je, ponajprije zbog moćne dimljene pancete koja odlično oplemenjuje ovu konvencionalnu recepturu, ipak bila preteška za plus četrdeset. Ali pizza s koromačem bila je najljetnija pizza koju smo ikad probali u Zagrebu.
Naručili smo manju verziju, Karijola nudi pizze po promjeru, 27 i 35 centimetara. Dobili smo pizzu koja izgleda kao okrugli luftić, s tijestom tankim, ukusnim i prozračnim, koje se topilo u ustima. Na tankoj podlozi od trgane bazične mozzarele bila je narezana solidna količina svježeg koromača čiji je slatkasti biljni miris pizzi davao svježinu, a listići koromača arome ljetnog placa. Pizza dolazi sa samo par feta pristojnog pršuta koji ne otežava stvar i daje potrebnu slanost. Već okusi ove pizze, uz Variončin točeni lager (kojemu je ipak malo falilo i života i mjehurića, nije bio u top formi), podigli su nam energiju.
Najbolja stvar kod Karijoline pizze s koromačem se ipak osjeti petnaestak minuta kasnije. Osjećate se, naime, kao da ste pojeli salatu. Lagani, siti i spremni ići dalje.
Ovakva lakoća unatoč korištenju pršuta na pizzi, može se pripisati samo svježini sastojaka i umijeću pizzaiola. Pizza je itekako ljetno ljeto. No, ljetnom je ne mogu učiniti samo sezonski sastojci, tajna je u tijestu i karakteru pizze.
