Nad Učkom je grmilo kao na snimanju ratnog filma. Uskoro se spustio monsunski pljusak, koji smo promatrali kroz izloge Lucky Goata, neodoljivog roadhousea na izlazu iz tunela Učka. Lucky Gost moderno je uređeni lokal maštovite ulične hrane, čiji chef pohadja AZRRi-jeve gastronomske radionice.
Lucky Goat uglavnom se bavi burgerima i pinsama. Ne pizzama, nego jelom koje se zove pinsa romana, i koje neki izvori katkad opisuju kao povijesnu preteču pizze. Za razliku od pizze, pinsa romana najčešće se radi s dvije ili tri vrste brašna; uz pšenično, tu su još i rižino i sojino. Tijesto dugo fermentira, pa se rasteže u duguljaste, ne posvr tanke forme. Specifičnost pinse romane, osim mješavine brašna, jest to što se tijesto prvo ispeče samo, često na grillu. Sastojci se stavljaju na pečeno tijesto, pa se vraćaju u peć na drugu rundu pečenja.
Pinsa romana u tradicionalnim se gostionicama poslužuje umjesto kruha, uz domaće salame i sireve, dok se danas sjedinila sa svojim sastojcima. Ili se radi s mozzarellom, cvjetovima tikvica, inćunima, sezonskim povrćem i rajčicama. U Lucky Goatu pinse romane rade s rozbifom, pulled porkom, kobasicama i nizom različitih dodataka, no kako nismo bili posebno gladni i čekala nas je večera, naručili smo jednostavnu pinsu s kuhanom šunkom, mozzarellom i rajčicom.
Tijesto je bilo ukusno, lagano, umjereno hrskavo i fino je mirisalo, kremasta mozzarella razvlačila se do ceste, a i šunka je bila sasvim korektna. Par većih feta šampinjona servirano je sirovo , što im je pomoglo da sačuvaju kakav takav okus. Pinsa romana i dvije čaše točenog Zmajskog pomogli su nam da uživamo u nevremenu iznad Učke. Pravi comfort food.
