Hiša Linhart prilično je kaotičan restoran, što još više naglašava činjenica da ima Michelinovu zvjezdicu od samog početka vodiča u Sloveniji. Hiša Linhart je hotel, bistro i restoran sve u jednom smješten u samom centru Radovljice što ga također razlikuje od mnogih vrhunskih restorana u Sloveniji koji su uglavnom odvojeni od gradova. Situacija je kaotična primarno zbog ambijenta i servisa.
Restoran je u najmanju ruku čudno dizajniran. Raspoređen je na dva kata, i stvada dojam da je netko prenamijenio sobe u svojoj kući za stolove gdje bi gosti trebali uživati u hrani. Naš stol se nalazio u prostoriji koju bi jedino mogli opisati kao hodnik i to hodnik kraj nečije hotelske sobe. Što je svakako jedno od neobičnijih Michelin iskustva. Svako malo gosti su izlazili i ulazili u sobu i imali smo osjećaj da im gosti restorana smetaju iako nisu krivi što su dobili takav stol.
Glazba se pušta preko sklepanog zvučnika i mobitela koji je postavljen na stolici u hodniku, kao na studentskom tulumu a ne u Michelinovom restoranu. Toalet restorana na drugom katu je zapravo pripada hotelskoj sobi – ima tuš kabinu. Prema ambijentu se ne može reći da je Hiša Linhart fine dining restoran koji je išta od svoje zvjezdice zaradio ugođajem.
Servis je također kaotičan. Konobari, koliko god bili simpatični i ljubazni, jednostavno nemaju taj fini touch za fine dining restorane. Što može biti i zabavno, no jednostavno je kaotično i čudno. Među sobom zbijaju šale, ne objašnjavaju baš svako jelo, ne znaju što ide u koje jelo, ali kao što smo rekli, restoranu daju ljudskost i neposrednost, definitivno nisu pretenciozni ni uštogljeni. Dakle, Hiša Linhart vjerojatno nije dobila zvjezdicu ni zbog servisa. Dobila ju je, naravno, zbog hrane. Posve zasluženo.
Chef Uroš Štefelin i njegov tim izbacuju nevjerojatno balansirana jela gotovo bez ijedne tehničke pogreške, konceptualno vrlo dobro povezana s lokalitetom restorana. Štefelinova jela ne otkrivaju nove horizonte i ne pomiču granice regionalne gastronomije, ali dovoljno su zanimljiva i autorska da gostima bude zanimljivo tijekom cijele večere. Jela su kreativna, ali nisu avangardna i ne odbijaju veliki broj ljudi.
Večera započinje s četiri pozdrava, koji na stol dolaze bez imalo reda, prije nego gosti završe prijašnje. Prvi su pozdrav kruh i raznobojne pastele koje napravljene od maslaca, paštete i jabuke. Zatim dolazi vrlo ukusna dimljena pastrva i još ukusnija krvavica s kupusom u prhkom tijestu koje možda najviše podsjeća na ono za burek. Najbolji pozdrav je lokalni doručak u formi jaja koje vješto imitra Arpegeovo jaje velikog Alaina Passarda. Jaje se, naravno, razlikuje u sastojcima. Chef Štefelin koristi sastojke doručka svog kraja, poput krumpira i čvaraka.
Prvi slijed je svojevrsna priprema za zimu pa su se uz pastrvu našli ukiseljena repa, cikla i jabuka. Osim što je jelo atraktivno, okusi su majstorski usklađeni. Slijedi carpaccio od jelena s juhom od jelena, s dodatnim tanjurom tijesta s gljivama i umakom kozjeg sira. Jelenov carpaccio je zaista odličan, a dodatak njegove juhe je jelo učinilo puno zanimljivijim. Zamjerka je jedino u majonezi na carpacciu, koja nije zanimljivija od obične kućne majoneze ali je srećom nije bilo mnogo da pokvari jelo.
Losos pastrva je imala ukusno i delikatno meso upotpunjeno lijepom ribljom juhom. Najimpresivnije jelo je došlo u obliku škampa, fantastične buzare i cvjetače. Osim atraktivnog platinga, chef Štefelin je iz njega uspio izvući esenciju buzare, opojnog mirisa i autentičnog okusa. Škampa i buzaru je pratila cvjetača. Vrhunsko jelo. Tjestenina nakon škampa jedino je jelo koje nije funkcioniralo tijekom večere. Tjestenina s kremom od buče zalivena je juhom koja je jednostavno uništila jelo. Nismo shvatili poantu previše tekstura i formi koji se ne slažu. Iskupljujuća komponenta ovog jela je tanjur pohane janjetine koji dolazi uz tjesteninu. Taj mali snack je toliko dobar, da je šteta što nije zaseban slijed umjesto tjestenine.
Glavno jelo je odlična Štefelinova verzija seljačke zimske marende, sa svinjetinom i grahom komplementirana sirom, lardom i jusom. Desert se sastojao od finog kolača od mrkve cakea i alkoholnih zalogajčića za kraj.
Chef Uroš Štefelin za vrijeme našeg boravka u restoranu nije radio, na kratko smo ga sreli i popričali. Ovako dobra večera dok Štefelina nema u kuhinji pokazuje da je chef formirao kompetentan tim koji može dosljedno replicirati njegove ideje. Svaki restoran koji ovako dobro funkcionira kad chef nije pristuran zaslužuje pohvale.
Wine pairing koji smo uzeli sastoji se od uglavnom slovenskih vina, kao i cijela vinska karta koja predstavlja Best of Slovenije. Redom se nižu rizling i svježa malvazija, a zatim wine pairing ide u smjeru maceriranih vina poput izvanredne bele Burje. Pomalo kaotičnu, zabavnu, zanimljivu i svakako ukusnu večeru platili smo 280 eura za dvoje.
HIŠA LINHART
Linhartov trg 17, 4240 Radovljica, Slovenija
HRANA -5 VINA +4 AMBIJENT -3 SERVIS -4
