“Ovdje su prije bile tri gostione. Dvije su se nażalost zatvorile,” pričao nam je Robert Nikolić, predsjednik Mjesnog odbora Unije i šampion podvodnog ribolova u utorak popodne za ručkom pod pergolom na terasi konobe Kod Joze, smještene odmah kraj pristaništa jednog od najsenzacionalnijih jadranskih otoka. Na Unije smo doplovili gliserom s Lošinja, koji se 45 minuta herojski tukao s ne posve mirnim morem. More se smirilo tek parsto metara od Unija, kad smo uplovili u kristalnu tirkiznu boju, onu kojom se karipske plaže reklamiraju po cijelom svijetu. Unije imaju oko 300 kuća, od kojih većina vrlo dobro izgleda, i sedamdesetak stalnih stanovika.
“Krajem srpnja na otoku boravi do tisuću ljudi. Sada ih je već manje,” każe gospodin Nikolić. Unije nisu baš male, sa 17 kvadratnih kilometara zauzimaju devetnaesto ili dvadeseto mjesto među našim otocima. Kad podijelimo 17 četvornih kilometara na 70 stanovnika, slika o nenaseljenosti Unija postaje jasnija. A ta nenaseljenost čak i u kolovozu stvara dojam očajne ili predivne izolacije, kako za koga. Na plaži blizu pristaništa nismo vidjeli vise od dvadesetak ljudi. Jozina je terasa bila puna, kao i terasa obližnje slastičarnice u gustom hladu krošanja. Kad je počeo puhati jaki maestral, na terasi je usprkos ljetnom suncu postalo gotovo hladno.
Neobjašnjeni krugovi pravilno su raspoređeni uz obalu
Unije, udaljene 18 milja od Medulina i Premanture, te 75 milja od Ancone, sklone su klimatskim ekscesima. Katkad je plus 40, katkad vjetrovi ohlade na dvadeset, a jednog je siječnja palo petnaestak centimetara snijega, koji se zbog bure zadržao punih pet dana. Unije su mjesto koje vas ne pita puno: ondje ili želite provesti dugo vremena i izliječiti se odstresa, ili se nećete biti u stanju suočiti s klaustrofobijom ne baš malog otoka koji ima jednu gostionu, jednu slastičarnu, jedan dućan, poštu, zapušteni mali aerodrom, i koji još nema vodovod i kanalizaciju. Nema ni automobile. Sav se promet na Unijama odvija malim , uglavnom neregistriranim traktorima. Dok nas je maestral pothlađivao, kod Joze smo naručili potpuno jednostavni ručak: lignje na žaru, kuhani krumpir i salatu od rajčica. Lignje su bile očigledno jadranske, vrlo korektnog okusa. Od jedine konobe na otoku nije fer tražiti bilo što više. Iza nas sjedila je ekipa Discovery Channela, koja je došla snimati tajanstvene krugove koji se pojavljuju u morskim travama uz obalu otoka. Oko tri, maestral je već toliko ojačao da je na terasi postalo gotovo neugodno svježe. Ukrcali smo se u gliser, koji nas je, kroz zapjenjeno more odveo s ovog potpuno čarobnog otoka.
