Na vološćanskoj obali cijelu je vječnost radila gostionica Ivka, nazvana po vlasnici koja je, inače, bila iz Poreča. Nakon što se Ivka poslije pola stoljeća zatvorila, prostor je preklani preuzeo vlasnik poznate konobe Tramerka Kristijan Ivančić, koji je u suradnji s Lošinjanom Robijem Cappellijem
Veranda je ugodno uređena oštarija s lijepim pogledima na more, s jednostavnim, inteligentnim menijem i vrlo korektnom vinskom listom. Uz standardni jelovnik kuha se i nekoliko dnevnih jela, poput današnjeg brudeta od palamide, a tu je i posebni certificirani meni sa četiri jela od Kali tune. Radi se o carpacciu, tartaru, pasti s tunom i tuninom steaku.
Danas, nažalost, nije bilo carpaccia, pa smo naručili tartar koji je bio moćan, ukusan i diskretno začinjen, tako da je tuna zaista došla do izražaja. Drugo predjelo, pjat dimljene ribe, konceptualno je podsjetilo na skandinavske sendviče s lososom ili haringama, jer smo uz dimljenu tunu, sabljarku i dagnje dobili jako finu i jako slatku marmeladu od luka i slatkasti začinjeni kruh. Nedostajao je još jedino hren, pa da pomislimo kako smo ušli u dansku verziju mediteranske konobe. Poslije ugodnih predjela naručili smo oradu s gradela, koja je bila vrlo okej, sočna i puno okusa.
Ručak smo završili s dvije vrste sira: onaj stariji, ovčji, bio je jako fin, dok je jedan mlađi imao pomalo plastičnu teksturu. Osim toga, nikad nam nije bilo jasno zašto bilo tko želi posluživati sir na kriškama naranči, ili bilo kojeg drugog citrusa.
Hrana u Verandi je definitivno u redu. Jednostavna, ukusna, umjereno maštovita i ostavlja dojam svježine. Jedini ozbiljniji problem jest prekomjerno granatiranje sirovim češnjakom. Sirovi češnjak zaista se ne bi trebao koristiti u restoranskom kuhanju, ili bi se morao koristiti u vrlo malim količinama. Ovo nije pitanje osobnih ukusa, nego neugodnih posljedica prekomjerne uporabe sirovog češnjaka. U dva popodne dobili smo, kao couvert, palamidu s pestom od rikule prepunim sirovog češnjaka. A u restoran ne idete da biste poslije cijeli dan sami sebi zaudarali.
Vinska lista je kratka i sadrži glavne domaće komercijalne favorite poput baznih Kozlovićevih, Fakinovih i Coronicinih vina, Claijeve buteljke, famoznu Laguninu Vižinadu iz 2015, Milošev Stagnum i Burin Dingač, plus nekoliko dobrih uvoznih vina. Mi smo pili izvrsni Moreauov Chablis iz 2017, a ocjenu za vina snizile su dvije ozbiljne pogreške u serviranju: prvo, Chablis je došao na stol topao, i drugo, kad smo prešli na vino na čaše, inače ljubazni i efikasni konobar vino nam nije natočio za stolom, nego je donio pune čaše s bara. To se ne radi već godinama i godinama.
Veranda nam je svejedno ostavila vrlo dobar dojam. Radi se o mjestu gdje ćemo se sigurno vratiti. Ugodan novogodišnji ručak u prilično punoj Verandi platili smo 1250 kuna.
VERANDA
Obala Frana Supila, Volosko
HRANA +3/5 VINA 3/5 SERVIS + 3/5 AMBIJENT 4/5
kartice Visa, Mastercard, Maestro
