Prije otprilike mjesec i pol izvijestili smo o novom Vinodolovu jelovniku. Nije se radilo o sezonskim ili kozmetičkim, nego o radikalnim i hrabrim promjenama. Vinodol, sa chefovima kozultantima Zdravkom Tomšićem i Mariom Čepekom , izbacio je više od dvije trećine starog jelovnika i počeo posluživati dramatično drukčiju hranu.
Umjesto golemih komada pečenog i pohanog mesa i prezačinjenih dnevnih jela koja su izgledala nezgrapno, novi je jelovnik pretvorio Vinodol u restoran s urednom, čistom prezentacijom i relativno elaboriranom nacionalnom kuhinjom. Pokazalo se, nadalje, da manji meni funkcionira bolje od velikog i preopsežnog. Moramo priznati da smo se pitali kako će Vinodolova publika reagirati na zaokret od rustikalne do znatno složenije i preciznije kuhinje.
Poslije šest tjedana očigledno je da Vinodol i dalje radi jednako dobro: riječ je o najpopularnijem velikom restoranu u Zagrebu. Vinodolov uspjeh i poslije drastične promjene menija, koja je koincidirala s dizanjem cijena zbog PDV-a, šalje neke važne poruke cijeloj industriji.
Prvo, nemojte se bojati promjena, ako ste ih dobro promislili i logistički osigurali.
Drugo, dizanje kvalitete gotovo se uvijek isplati.
Treće, preveliki meniji stvar su prošlosti.
Četvrto, i investicija u vrhunske kuhare gotovo se uvijek isplati.
Vinodolu nedostaje jos ponesto finog uštimavanja. Danas smo, recimo, ručali fuže s crnim tartufima. Tijesto je bilo perfektno kuhano, tartufi su prodorno mirisali, ali nisu bili naribani za stolom, pred gostom, što je obavezno u posluživanju takvih jela s tartufima. To je ipak tek manji problem koji ne narušava vrijednost goleme transformacije kroz koju Vinodol upravo prolazi.
