Kao što smo jutros konstatirali, u strogom centru Zagreba ovih dana gotovo da i nema dobrih restorana koji rade za ručak. Svi su na godišnjem osim Carpaccia i Vinodola kojima ide dobro, osim na terasama. Na terasama su u petak mogli sjediti samo mazohisti i beduini.
Mi smo se evakuirali u Vinodolovu klimatiziranu salu, raspravljali o rudarskom karakteru kuharskog posla (jer su Vinodolovi kuhari najvrući dan u godini provodili kraj roštilja s otvorenom vatrom), te uživali u pomalo netipičnim jelima chefa konzultanta Marija Čepeka. Salata od pečenih paprika s pireom od paprika, pečenim kozjim sirom, bademima i rikulom perfektno je kolovoško jelo koje donosi feeling jedne od najboljih Faulknerovih knjiga. No, pravu su senzaciju predstavljale lazanje od pastrve, prekrasno malo ljetno jelo servirano u šalici, s puno salate sa strane. Široki rezanci i velike fete nježnog pastrvina filea povezane su mornay umakom, koji je sasvim diskretno aromatiziran lukom: radi se o najboljem tanjuru u Zagrebu koji košta manje od 50 kuna (točno 48,00). Ova sjajna pasta nije nažalost na stalnom Vinodolovu meniju. Za kraj nam je gospodin Čepek još donio torticu od slatkih, svilenkastih svjetlozelenih smokava i kao kontrast opako raskošni kolač od 72-postotne čokolade. Bio je to zaista dobar ručak usred pustog i spaljenog grada koji se, tako je bar izgledalo oko tri popodne, sav sklonio u dva dobra restorana u Teslinoj.
