Među predjelima na meniju Botanista, novog zagrebačkig restorana blizu Arene, Hladne delicije opisane su sljedećim riječima; pršut, sit rajčice, topla lepinja. U stvarnosti, dobili smo dasku prepunu pršuta kulenove seke, sira i dvije vrste rajčica, ali bez lepinje i bez bilo kakvog kruha. Moramo priznati da je neobično kad vam u restoranu donesu hrpu suhog mesa bez kruha. Konobar nije primijetio da nema lepinje pa smo mu nakon pet minuta domahnuli, jer je bio daleko od nas, i rekli da bismo željeli lepinju ili barem kruh. Dobili smo kruh, premda se u opisu jela, ponavljamo, navodi lepinja.
Bilo je četiri popodne, pa je restoran bio gotovo prazan. Sama činjenica da restoran, i to u vrijeme kad nema gužve, nije kadar isporučiti posve jednostavno jelo prema opisu iz jelovnika, govori da u kuhinji tog restorana vlada stanoviti kaos. I na daskici, zapravo većoj kružnoj daski, vladao je priličan kaos: pršut nije bio loš ali ni osobito dobar, kulenova seka bila je grozna, gnjecava i prepuna nitrata, dok su rajčice bile fine.
Drugo predjelo, juha od goveđeg repa, imala je dobar, snažan okus, ali mesa u njoj nije bilo do kraja kuhano, kockice mesa u juhi bile su pune masnoće, kao da je kuhar kuhao govedinu barem sat prekratko. Juha inače dolazi na stol u velikoj zdjeli koja može nahraniti četvero. Pojeli smo dva tanjura, što postavlja higijenski nelagodno pitanje: što je restoran učinio s ostatkom juhe koji je mogao doći u dodir s našim priborom za jelo?
No, najsmješniji trenutak ručka u Botanistovom vrtu dogodio se kad su nam donijeli rižoto sa šparogama i škampima. Nije se, naime, radilo o rižotu nego o kuhanoj riži serviranoj u tekućini između umaka i temeljca. U riži nisu bili škampi nego kozice. Riža s kozicama i šparogama bila je ukusna, i zato Botanist nije dobio jedinicu nego bitno višu ocjenu. Ali, to što Botanist prodaje pod rižoto zaista nema veze s rižotom, a kozice naprosto nisu škampi. Umjesto da se lažno izdaje, ovo se jelo treba zvati kuhana riža s kozicama. Tuna u pepelu bila je atraktivno prezentirana i perfektno pečena. Jedino nije jasno što je cijela kugla mozzarelle radila kraj tune.
Kuhanje u Botanistu strahovito je površno, a chef prodaje zanatske trikove i prečace od prije dvadesetak godina, što je danas potpuno besmisleno i podcjenjivački prema publici. Botanistov se meni sastoji od roštilja i desetak “autorskih” jela, od kojih neka, poput turopoljskih fuža (pasta s turopljskim tartufima) zvuče duhovito. Nadamo se da se roštilj priprema bar malo manje manje površno nego “autorska” jela.
Velika je šteta što chef, koji očito zna izvlačiti dobre okuse i razumije hranu, smatra da ne treba baš ozbiljno kuhati. Botanist je početkom lipnja došao u sve lifestyle medije zbog navodno ogromne, očaravajuće terase obilježene s tri goleme skulpture gljiva (cijeli restoran sa 150 mjesta je predstavljen kao terasa jer se staklene stijene mogu micati). U stvarnosti, terasa nije ogromna: vidljivo je manja od Okrugljakove i Lagvićeve, k tome je još omeđena parkiralištem i gradilištem. Ipak, terasa je relativno ugodna, a vrećaste fotelje u malom parku pred restoranom pozivaju da se u Botanistu ostane uz piće do duboko u noć.
Vinska lista bila bi korektna kad kao jedini pjenušac ne bi nudili prosecco u onim malim, posve neupotrebljivim bočicama od dva decilitra. Servis nismo mogli ocijeniti, jer su oboje konobara bili jako ljubazni ali zasad ne znaju skoro ništa o konobarskom poslu. Kao što ni vlasnici ne znaju mnogo o profesionalnom ugostiteljstvu.
BOTANIST (hotel Sundial)
Remetinečka 101. Zagreb
HRANA +2/5 VINO +2/5, AMBIJENT -4/5 SERVIS neocijenjeno
