Jako je dobro za hrvatsku vinsku industriju da se na Trgu bana Jelačića pedesetak domaćih vina toči na čaše, kao što to čini Cheese Bar na početku Cesarčeve ulice. Cheese Bar pokriva sve hrvatske vinske regije, i skoro sve najvažnije sorte (opasno su podzastupljeni jedino sauvignon blanc i rizling). Nadalje, Cheese Bar toči na čaše i neka sasvim rijetka vina, poput Claijeva Brombonera, Burina Dingača i Benomosche-Burina Zinfandela (tribidraga). Vina u Cheese Baru dolaze na stol u prvorazrednom stanju, kao da su netom otvorena (ne koriste Coravin koji stoji negdje visoko na šanku), a cijene su sasvim korektne: od 20 kuna za vrlo dobru malvaziju Fakin, do 65 kuna za Brombonero i 58 kuna za Buru. Na prvi pogled, Cheese Bar je izvrsno diplomatsko predstavništvo hrvatskih vina za tisuće turista koji neumorno lutaju strogim centrom Zagreba, kao i idealno hedonističko mjesto za brojne Zagrepčane. Cheese Bar je, uostalom, skoro stalno pun.
Uz sve ove komplimente, nekoliko uzastopnih nedavnih posjeta Cheese Baru ukazuje i na niz očiglednih problema. Prvo, za bilo koji ozbiljni vinski bar potpuno je nedopustivo da na vinskoj karti ne pišu godine berbe. Vinska lista bez ispisanih berbi znači da gostu dajete samo pola informacije o pojedinom vinu. Još gore, ignoriranje godišta pokazuje da Cheese Bar zapravo ne razumije koliko se pojedine berbe razlikuju.
Kako znamo, često se drastično razlikuju, a te razlike na razvijenim tržištima formiraju cijenu vina. Drugo,neobično je što u najvećem zagrebačkom vinskom baru nisu zastupljena dvojica od najboljih proizvođača iz okolice Zagreba: riječ je o obitelji Tomac i o Tomislavu Bolfanu. Treće, desertna su vina na karti pomiješana s bijelim vinima, što je više nego zbunjujuće. Četvrto, nerazumljivo je zašto se uz milijun vina malih proizvođača u Cheese Baru nude isključivo industrijska piva.
Kada je riječ o hrani, Cheese Bar nudi uglavnom plate pršuta i sira, s ponešto voća. U utorak popodne donijeli su nam pršut iz Primoštena koji je bio vrlo fin, premda pomalo preslan (skoro svi hrvatski pršuti nerazumljivo su preslani: radi se,naprosto, o lošoj tradiciji), s puno uzorno svježeg voća. Činjenica je, međutim, da se plate s pršutom u Cheese Baru režu unaprijed, što je prilično nepotrebno: ionako u lokalu imaju onu famoznu crvenu mašinu za rezanje pršuta koja je brza i efikasna poput ispravnog Browningova mitraljeza. Cheese Bar vrijedna je zagrebačka vinska institucija, koja bi se morala još samo malo potruditi da postane zaista dobra.
