Parenzo je mala pršuterija u ulici Rebar koja se penje od Barutanskog jarka u Maksimiru pa sve do blizine Mirogoja. Radi se o poluurbaniziranom kvartu s ponešto lijepih i više neuglednih kuća, i s jednim poznatim restoranom, Lašćinskom kleti.
Parenzo se otvorio pretkraj prošle godine s vrlo jasnom definicijom: radi se o pršuteriji. Parenzov jelovnik sastoji se od niza suhomesnatih plata, od bakalara in bianco, a rade i tartar biftek. Pršut je izvrstan. Jako je osušen a svejedno mekan, s lijepim, slatkim okusom svinjetine, tek malo previše posoljen. Reže se srećom na male umjesto na velike fete, a dolazi od jednog proizvođača iz Vižinade. Žlomprt i kobasice također su vrlo dobri, kao i Špinov sir iz terana. Ulje je korektno, dok je kruh preloš za tako dobar pršut.
Parenzov pršut vjerojatno je najbolji hrvatski pršut koji se trenutno može jesti u Zagrebu. Sve ostalo oko Parenza baš nije dobro.
Prvo, nema nikakvog piva osim industrijskog, što je danas prilično iritantno. Bilo bismo sretni kad bi Parenzo nabavio nešto craft piva, istarskih ili zagrebačkih. Drugo, lista crnih vina obuhvaća samo jedno kvalitetnije, Kozlovićev Teran.
Treće, Parenzo baš nije blizu bankomatima, a ne prima ni jednu karticu, čak ni bankovne, što je posve nedopustivo za mjesto gdje račun za dvije s vinom iznosi između 400 i 500 kuna. Stoga nije neobično da je u srijedu popodne Parenzo zjapio prazan. Ako se već bavite ugostiteljstvom, ne biste se smjeli neprijateljski ponašati prema gostima.
Uz malo više profesionalizma i truda Parenzo bi mogao postati važan gastronomski toponim sjeveroistočnog Zagreba. Ali, stvarno ozbiljnog truda.
PRŠUTERIJA PARENZO
Ulica Rebar 7
PRŠUT 4/5 PIĆA-3/5 SERVIS 3/5 AMBIJENT 2/5
Besplatna dostava 11:00 – 00:00
