U pulskoj Vodnjanki, koju nipošto ne treba povezivati s vodnjanskom i zagrebačkom Vodnjankom, nismo jeli dvije ili tri godine. Pulska Vodnjanka, koja je i ono doba bila uvjerljivo najzanimljiviji restoran u Puli, u međuvremenu je značajno napredovala.
Prvo, sad primaju kreditne kartice, što je conditio sine qua non svakog ozbiljnog restorana. Drugo, vinska je lista sveobuhvatnija nego ranije: super je vidjeti međimurski Dvanajščak Kozol u Istri. A šampanjac Pol Roger pokazuje da pulska Vodnjanka ne pati od manjka dobrog ukusa (šteta je što Pol Roger ne toče na čaše).
Treće, i najvažnije, hrana je još elaboriranija i ukusnija nego prije nekoliko godina. Vodnjankin chef ima meku, sofisticiranu ruku. Pa je tako želatinozna, nježna ali čvrsta raža bila upravo senzacionalna, ne samo u teksturi nego i u onom specifičnom malo težem okusu koji imaju ribe iz obitelji morskih pasa.
Veliki slatki škamp na žaru bio je očekivano senzacionalan, male frigane trilje uobičajeno neodoljive, a file pravog morskog psa u umaku od naranče vodi Vodnjanku prema kompleksnijem gastronomskom kuhanju. Riblja juha bila je prepuna mesa bijele ribe, dok je juha od divljih šparoga spektakularno gorka. Čak ni kruhovi i peciva nisu loši, iako tu vidimo značajan prostor za napredak.
Sva se hrana naručuje s crne ploče, čiji se sadržaj dnevno mijenja. Većina Vodnjankinih jela košta između 12 i 17 eura, što je nevjerojatno povoljno za tako izvrsnu hranu.
U naslovu bi pisalo kako je Vodnjanka uvjerljivo najbolji pulski restoran, bez pridjeva tradicijski, da u petak nismo večerali u steakhouseu Sophia u Grand hotelu Radisson Brioni.
Ulica Dinka Vitezića 4, Pula
HRANA 4/5 VINA -3/5 (jer nema šampanjca na čaše). AMBIJENT 4/5. SERVIS 4/5
