Kill Grill je roštiljarna s daleko najboljim izborom glazbe u Zagrebu. Čini se da je DJ bitno talentiraniji od kuhara, i da o svom poslu zna puno više od čovjeka zaduženog za vina
Guy Fieri spada među najpopularnije voditelje na Food Networku, a Fierijeva jako popularna emisija zove se Diners, Drive ins, and Dives, što su inače grozni prevoditelji tog programa ovaj put relativno ispravno interpretirali riječima Od krčme do prčvarnice.
Fieri, inače vlasnik nekoliko uspješnih i ne baš cijenjenih američkih restoranskih franšiza, u tom showu predstavlja lokale niskog žanra, koji imaju vjernu i brojnu publiku, i koji se bave pripremanjem pomalo kuriozitetne hrane: jedan kuhar radi barbecue umak s pola kilograma granuliranog češnjaka, drugi u pulled pork sendvič stavlja četvrt svinje, a treći, eto, negdje usred Arizone ili New Mexica, svako jelo završava našom Vegetom.
Jedna od bitnih značajki tih neobičnih Fierijevih klijenata jesu gigantske porcije, koje funkcioniraju i kao marketinški alat pojedine krčme ili prčvarnice: dakle, sedmerostruki hamburger, pizza veličine mlinskog kotača, ili dvokilogramski T-bone. Uz to se gostima često servira izazov: pojedete li ovih nekoliko kilograma masnoće i soli i ugljikohidrata i šećera (gledajući tu emisiju, naučili smo da valjda ne postoji umak u koji junaci Diners, Drive ins and… ne stavljaju barem sedam do osam žlica šećera), nećete morati platiti ili, još gore, dobit ćete besplatno drugu rundu.
Kill Grill, zagrebačka roštiljarna proširenog tipa (uz roštilj drže listu steakova i kartu pizza), očigledno je krenula tragom američkih krčmi i prčvarnica, što ne mora biti loše. Kill Grill, zgodno nazvan po kultnom Tarantinovu filmu Kill Bill mora, prirodno, imati i jedno poglavlje menija posvećeno Umi Thurman. Međutim, možda je ipak malo neukusno baš pod imenom jedne od najljepštih glumica moderne ere nuditi pljeskavice koje sadrže 1600 i 3000 grama mesa. Prva se zove Djevojački san, a druga Slavljenička pljeskavica. Prva se preporučuje za troje, a druga za šestero ljudi, što još uvijek daje impozantnih pola kilograma mesa po osobi.
Kada su se već odlučili ući u taj freaky žanr, možda su kolosalne hrpe mljevenog mesa mogli nazvati po Roseanne Barr, uz potpis koji bi, recimo , glasio:”Znamo da Roseanne nije glumila u Kill Billu, ali nismo htjeli dovesti Umu u neodgovarajući kontekst…Mimo te ponude za čudake, Gargantue, Pantagruele ili klince koji se žele natjecati tko može više pojesti, sama hrana u Kill Grillu prilično je nezanimljiva.
Bazična pljeskavica ne spada među prvih deset u Zagrebu, zbog donekle suhe teksture i izrazite deficitarnosti aroma i okusa. Zapečeni grah posve je beskarakteran, dok su salate svježe narezane i vrlo fine. Somuni su, pak, odlični.
Ključ za razumijevanje Kill Grillova uspjeha može se, međutim, naći u pečenim rebrima u umaku od kajmaka. Radi se o velikoj porciji hrskave, sasvim solidne svinjetine koja je servirana sa čak šest polovica krumpira. Svaki gost s konvencionalnim apetitom od tog će se tanjura prejesti do kraja dana, a neće puno platiti. Kill Grill, dakle, ne isporučuje okuse, nego više ili manje korektnu hranu po još korektnijim cijenama, s obzirom na količinu. Od drugih zagrebačkih roštiljarni Kill Grill razlikuje se relativno bogatom ponudom vina. Na stoliću kraj šanka uočili smo Grgićev Plavac, Plenkovićev Grand Cru i Cattunarovu malvaziju Collina. Radi se o luskuznim vinima, koja se ne prodaju u takvom tipu lokala.
Kill Grillove vinske ambicije dočekali bismo s velikim veseljem, kad bi ondje htjeli brinuti o vinu. Prvo, nedopustivo je sva ta vina držati blizu izvora topline, izložena svjetlu. Drugo, u Kill Grillu ne znaju mnogo o posluživanju vina, pa su nam Krauthakerov crni pinot donijeli na temperaturi od minimalno 25 stupnjeva, a vjerojatno i koji stupanj višoj. Trebalo mu je, naime, dvadesetak minuta u posudi s ledom da bi postao pitak, ali ništa više od toga,
Uz posluživanje kuhanih butljeki, druga kardinalna greška Kill Grilla jest potpuno užeglo maslinovo ulje. Pošto nam je servirao salate, vrlo ljubazni konobar donio nam je bočicu maslinova ulja: čim smo pomirisali, prva nam je asocijacija bio sanitarni inspektor ili barem neki stroži kuharski inspektor. Greške se događaju, svugdje i svima, i zaista ne želimo biti zlonamjerni, ali toliko pokvareni proizvod naprosto se ne smije naći ni na kakvom restoranskom stolu.
Kad smo ušli Kill Bill, pristojno uređenu gostionicu na uglu Petrove odmah preko puta Matematičke gimnazije, na razglasu su puštali Heart of Glass, pa zatim Call Me, dva veličanstvena klasika iz slavnih dana grupe Blondie. Kad smo odlazili, Joe Cocker pjevao je Unchain my Heart. Kill Grill je roštiljarna s daleko najboljim izborom glazbe u Zagrebu. Čini se da je DJ znatno talentiraniji od kuhara, i da o svom poslu zna mnogo više nego čovjek koji je zadužen za vina. Buteljku Krauthakerova pinota, pljeskavicu, rebra, grah, somune, salate, Leffe i Janu, platili smo 266 kuna. Teško da može jeftinije.
Kill Grill
Petrova 103, Zagreb,
Ocjena 2/5
sve kreditne kartice
