Na Dan državnosti oko podneva, u Zagrebu nije bilo nikoga osim pokoje turističke grupe. Brojni popularni restorani u strogom centru, od El Toro Streetfooda do Burgeraja bili su zatvoreni, kao i većina trgovina.
Nešto ljudi zatekli smo tek u Cheese Baru (koji bi kao kvalificirani vinski bar trebao prestati točiti pjenušac u fluteove) i u Timeu, gdje je po nesmiljenoj vrućini desetak ili petnaestak ljudi ručalo na terasi. Pretpostavljamo da je i Vinodol dobro radio, jer je Vinodol skoro uvijek pristojno popunjen.
Mi smo sjeli u Timeovu rashlađenu blagovaonicu i pojeli više nego ukusan ljetni ručak. Počeli smo s jako finim nigirijem od chutora (srednje masne tune) da bi zatim naručili Teriyaki piletinu koja je atraktivno izgledala, i klasični Timeov zeleni curry, koji su nam dodatno zaljutili uljem od čilija.
Na prvi se pogled čini neobičnim naručivati ljuti curry na trideset u hladu. Međutim, na Tajlandu i u mnogim dijelovima Indije, gdje se jede puno žešći curry od Timeova, temperature su desetak stupnjeva više nego u Zagrebu, o vlazi da ne govorimo.
Zašto je ljuti curry jedno od idealnih jela za vrućine? Zbog dva razloga. Prvo, ljuta, ali zaista ljuta hrana prilagođava organizam vanjskom ambijentu. Poslije ozbiljnih čilija manje vam je vruće vani. Jednom davno na Koh Samuiju cijelo smo jutro šetali plažama na nekih plus 35 i 90 posto vlage. Jedva smo disali. Pa smo sjeli u neki mali restoran kraj mora, gdje su nam donijeli ovećeg red snappera obloženog vrlo ljutim birdeye čilijima. Nakon tog ručka smo po još opakijoj vrućini bez većeg napora prošetali pet kilometara natrag do hotela. Ljuta hrana, dakle, definitivno odlično ide uz tropsku klimu.
Drugo, čili može funkcionirati kao prilično efikasan dezinficijens, što je po vrućini dosta korisno. Osim što nas je prilagodio zagrebačkom toplinskom udaru, Timeov zeleni curry s kokosovim mlijekom i klicama korijandera, bio ja zaista jako dobar, aromatičan, kremast i podsjetio je na daleka topla mora.
