Na prvi pogled, restoranu Zimska luka u hotelu Osijek mnogošto se može prigovoriti. Recimo, restoran na Dravi, u jednom od dva najbolja osječka hotela (drugi je Waldinger) ima posebnu sekciju za jela iz woka i spring rollse na listi predjela.
Chef Tomica Đukić objasnio nam je da zaposlenici iz obližnjih financijskih tvrtki masovno žele jesti wokove, pa se restoran morao prilagoditi. Drugo, Zimska luka ne drži redovito svježu crnu slavonsku svinju, što je golema šteta: prije otprilike godinu dana gospodin Đukić ondje nam je skuhao neka od najboljih jela od crne slavonske svinje koja smo ikad probali. Treće, moramo priznati da nam nedostaju interpretacije klasičnih lokalnih jela poput fiš paprikaša: normalno da u gastronomskom bistrou kao što je Zimska luka ne očekujete konvencionalni, rustikalni fiš, ali očekujete neku plemenitu verziju regionalnog gastronomskog trademarka.
No, nasuprot ovim primjedbama, čvrsto stoji maestralno kuhanje Tomice Đukića, jednog od najboljih chefova kontinentalne Hrvatske (Đukić je i službeni chef hrvatske nogometne reprezentacije). Ručak u srijedu popodne počeli smo delikatnim poširanim smuđem s grožđicama, umakom od bazge i crnim trubačima. Već ovo malo, jako elegantno jelo koje košta samo 58 kuna, vrijedi dolaska u Zimsku luku.
Drugo predjelo, Baranjski kulen od crne slavonske svinje, crna kobasica i čvarci, demonstriralo je visoku razinu lokalnog suhog mesa, obogaćenog vrhunskim umakom od hrena. Za glavno jelo naručili smo file smuđa, koji je bio savršeno pečen, s hrskavim kožom i snježnobijelim podatnim slatkim mesom. Uz ovog zaista prvorazrednog smuđa dobili smo slatke, bogate, pečeno-restane mlade krumpire s mladim špinatom: bio je to uvjerljivo najfiniji smuđ što smo ga probali unatrag par godina, koliko redovito posjećujemo Osijek i Baranju. Kruh je, nažalost, dosadan i inferioran Đukićevom kuhanju: Zimska luka trebala bi početi peći svoj kruh.
Za desert su nam donijeli izvrsnu tortu od pistacija, crne i mliječne čokolade, koja Zimsku luku približava gastronomskom slastičarstvu. Vinska karta uglavnom je okej, ali s premalo slavonskih i baranjskih slatkih vina. Malo nam je neobično da u Osijeku ne možemo naručiti neki od predikatnih traminaca Iločkih podruma, ili ni jedno Gerštmajerovo vino. Osim toga, ne bi bilo
loše da probaju s pokojim mađarskim cabernet francom: Villány je udaljen najviše 45 minuta vožnje od hotela Osijek. Izbor suhih vina regionalno je relevantan, a mi smo pili Goldberg Chardonnay iz 2015. koji je u dobroj formi i Goldberg Frankovku iz 2012. koja je prilično briljantna.
U Zimskoj luci, s pogledom na Dravu, zaista je lijepo sjediti: radi se i jednom od najatraktivnijih osječkih restoranskih ambijenata. Posluga je vrlo profesionalna. Zimska luka definitivno je najbolji osječki restoran, s još puno prostora za poboljšanje, osobito u konceptu i pojedinim dijelovima vinske karte.
ZIMSKA LUKA
Hotel Osijek, Osijek
HRANA -4/5 VINA 3/5 SERVIS -4/5 AMBIJENT 4/5
sve kreditne kartice
